Porodica Tubonjić. Naselje Kola. Eh, koliko bi se suza ovdje isplakati moglo. Dovoljno je vidjeti u kako teškim uslovima žive Tubonjići pa da vam se stegne oko srca. I na sve to imaju dijete koje pati od cerebralne paralize. Malu Milicu. E tada vam se grlo stegne, a suze same krenu.
– Živi sa lijekovima. Bez njih ne može. Koristi pelene. Grize puno prste. Tako da, i kada krv krene, ona i dalje grize. Neko od nas uvijek mora biti uz nju. Po noći kada spava, budi se nekada u jedan, u dva, u četiri. Dok osjetim istog momenta moram ustati. Sve je to jako teško. Prošle godine sam 28 kilograma za četiri mjeseca izgubila, tako da je jako teško – govori dok joj se grlo steže, majka Zorka Tubonjić.
Mala Milica pati od cerebralne paralize. I još jednog nepoznatog sindroma. Ima 15 godina. Rodila se kao sedmače. Sve je izgledalo da će biti u redu pri porođaju, prisjeća se tog dana majka Zorka dok joj oči suze.
– Zaplakala je kao sva normalna djeca. Ali eto, onda su problemi krenuli. Ispočetka to nikako nisam mogla da prihvatim, tješeći se da će biti bolje, tako da ni neka primanja nisam potraživala. Ništa. Kako je vrijeme prolazilo, shvatila sam da neće biti bolje. I da moram da prihvatim. Tako da se borimo kako umijemo i možemo – kaže Zorka Tubonjić.
Tubonjići imaju još dva sina. Da bi preživjeli, svi na dnevnicu rade. Imaju samo jednu želju, da nekako Milici obezbijede pristojan dom. Kuća u kojoj sada žive je u katastrofalnom stanju. Svjestan je toga i Miličin otac Ćiro koji se i sam razbolio. Ima astmu. Svuda sa pumpicom ide.
Inače Tubonjićima već dugo pomaže Mozaik prijateljstva. Ali to nije dovoljno.
– Njima moramo pomoći svi, svi mi koji to možemo, jer vjerujte, ovdje u ovakvoj kući je nemoguće živjeti – kaže Miroslav Subašić, pripovjedajući da je Milicu upoznao tako što je njen brat znao doći uoči Novogodišnjih praznika, tražeći igračke koje sijaju.
– Svaki put kada se približi Nova godina, dođe Miličin brat tražeći igračke koje sijaju. Ona u stvari i ne zna šta su igračke, ne zna se ni igrati igračkama. Kakvu muku ovi ljudi imaju, kako je biti otac ili majka male Milice, to samo oni znaju – kaže Miroslav.
On ponavlja da su uslovi u kojima živi ova porodica, u najmanju ruku – katastrofalni!
– Zato ja ovom prilikom pozivam sve dobre ljude. Moramo ljudi, moramo ovoj porodici napraviti novi dom. Ne sanirati, ova kuća se više ne može sanirati, ovaj dom se mora iznova sagraditi. I ne samo sagraditi nego i maloj Milici urediti jednu sobicu sa igračkama koje svijetle, da ona ima nešto što možda razumije. Humanost svih dobrih ljudi je ponovo na ispitu – kaže Miroslav Subašić, jer će naše malo, njima sigurno puno značiti.
Zato budimo ljudi i pomozimo porodici Tubonjić. Naime, pozivom na broj 1434 darujete 2 KM za izgradnju novog, toplog doma porodici Tubonjić, a maloj Milici, koja pati od cerebralne paralize da konačno dobije svoju sobu. Budimo humani, budimo ljudi. 1434.
(Elta TV – Foto: Srpskacafe)