Premijeri dugo očekivanog filma prisustvovao je i Milorad Pupovac, doskorašnji predsjednik Srpskog narodnog vijeća u Hrvatskoj i poslanik u Saboru i mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfilije.
U Pulskoj Areni film je gledalo više od 4.000 ljudi, što je nešto manje nego što je uobičajno za premijere u toku festivala.
Potresan film o hrabroj Austrijanki, udatoj za ljekara Јulija Budisavljevića pravoslavne vjeroispovesti, nastajao je prema rečima rediteljke Dane Budisavljević skoro 10 godina.
– Prije skoro 10 godina Nataša Јovičić direktorka Spomen područija Јasenovac uputila me je na knjigu “Dnevnik Diane Budisavljević” koju je je Hrvatski državni arhiv izdao 2003. godine. Od tada radim na nastajanju filma o toj hrabroj ženi čija odlučnost da spašava djecu iz strahota logora nije popuštala pred najvećim pretnjama – kazala je rediteljka filma i dodala da je Dianina unuka Silvija Sabo pronašla dnevnik 1978. godine.
– Dok je razmislila šta da radi sa tim i dok se dnevnik prevodio sa njemačkog, uslijedile su pripreme za novi rat i opet se radilo na antaganozmu i mržnji. Beogradske dnevne novine Večernje novosti počele su 2010. sa feljtonom o Diani Budisavljević i eto nas poslije skoro 10 godina na premijeri filma o njenom herojskom delu.
Vrlo uvjerljivo u naslovnoj ulozi našla se hrvatska glumica Alma Prica koja u svedenom stvaralačkom okviru igra riješenost Diane Budisavljević da ne poklekne pred užasima ustaških zločina i pokuša da spasi što više djece.
Film započinje svjedočenjem jednog od četiri preživjela logoraša koji poput naratora govore o strahotama zločina iz ličnog ugla.
Kao djeca su dospjeli u ustaške logore i kroz suze govore kako su jeli ubuđalo kukuruzno brašno i baren krompir danima i kako su mnoga djeca umirala od hladnoće i neuhranjenosti u tim zločinačkim okolnostima.
Kažu, gledali su smrt svakog dana.
U prvoj četvrtini filma srpska glumica Mirijana Karanović u ulozi Dianine prijateljice u simboličnoj epizodnoj ulozi izgovara rečenicu “ustaše su ološ i banditi koji su došli na vlast u Hrvatskoj“ i na taj način odstranjuje svaku sumnju kako je film ideološki uokviren.
Cijeloj atmosferi filma doprinose i dokumentarni snimci ulaska nacističkih snaga u Zagreb 1941. godine koje ushićeno pozdravlja masa građana na ulici.
Dokumentani materijal se nadovezuje na igrani dio filma u kojem publika vidi na koji način je Diana Budisavljević preko veza svog muža uspjela da dobije dozvolu za obilaženje srpske djece u logorima.
Apsolutna tišina u pulskoj Areni zavladala je kada su se na velikom platnu pojavili dokumentarni snimci djece koja stoje u redu da ih Diana popiše.
Izgladnjeli, do glave ošišana mališani, rijetko stariji od 10 godina, gledaju u kameru sa strahom i tugom u očima.
Snimci iz takozvane dječije bolnice u logoru Stara Gradiška pokazuju skoro beživotna gola tijela dečaka i djevojčica prekrivenih muvama, koja su preminula tog popodneva kada je Diana Budisavljević bila u logoru.
Na ponekom licu u publici u Arene mogu se vidjeti suze.
Rediteljka filma je u susretu sa novinarima prije projekcije objasnila da je taj autentični materijal dobila iz arhiva Јugoslovenske kinoteke u Beogradu.
– Diana je u svom dnevniku napisala da su tog dana u Staroj Gradiški ustaše snimale propagandni film o Crvenom krstu koji spašava djecu od pobunjenika koji su ih bježeći ostavili. Tipična Gebelsova doktrina propagande koju su nacisti koristili u svojim logorima – kazala je rediteljka filma.
– Nisam željela da imamo igrane scene u filmu u logoru jer bi bile patetične u odnosu na dokumentarne snimke užasa – rekla je ona.
Kraj ostvarenja pripada igranim scenama u kojima nove komunističke vlasti otimaju dokumentaciju Diane Budisavljević.
Dug aplauz i ovacije za ekipu filma nisu izostali u pulskoj Areni po završetku projekcije ostavarenja “Dnevnik Diane Budisavljević“.
Diana Budisavljević je spasila iz ustaških logora nešto više od 10.000 srpske djece.
(Tanjug)