Potvrdila je ovo Nera Zivlak-Radulović, supspecijalista sudske psihijatrije na Klinici za psihijatriju i osnivač ovog udruženja, koja navodi da liječenje alkoholizma uglavnom krene kad se već razvije sindrom zavisnosti, nakon 15 do 20 godina zloupotrebe alkohola.
Kako ističe, na Kliniku za psihijatriju dolaze ljudi iznad 40 godina, a kada budu primljeni na odjeljenje, posljedice već budu nesagledive jer zbog alkohola nisu stradali samo njihovi organi, već i njihova porodica. Kod njih prvo budu narušeni porodični odnosi, a sa njima i psihičko zdravlje članova porodice.
“Na Klinici za psihijatriju u 2013. godini na liječenju zavisnosti od alkohola bilo je samo sedam ljudi do 30 godina starosti, a 2014. 13, dok su ostali pacijenti imali preko 40 godina “, kazala je ona. Prema njenim riječima, Klub je najbolji način za rehabilitaciju i resocijalizaciju zavisnika i za održavanje apstinencije.
“Ovo su pokazala mnogobrojna iskustva iz regiona. Tretman u Klubu potrebno je da traje najmanje dvije, a najbolje je do pet godina”, kaže ona.
Prema njenim riječima, zbog dinamike razvoja alkoholizma i podržavajućeg stava okoline prema piću, ova bolest se liječi kad nastupe posljedice. “Mladi koji piju su često podržavani od odraslih jer se prema pijenju gleda blagonaklono. Stav porodice je veoma bitan jer pijenje kod mladih je često odraz modela ponašanja unutar porodice.
Ukoliko se, recimo, maloljetnici liječe na Klinici za psihijatriju, to je zbog akutne alkoholne intoksikacije, što se završi detoksikacijom.
Savjetodavni rad sa mladima se ne nastavlja jer to niti prihvata mlada osoba, niti porodica, što je znak odobravanja za dalji nastavak i razvoj sindroma zavisnosti od alkohola”, kazala je Zivlak-Radulovićeva.
Klub liječenih alkoholičara radio je na ispitivanju informisanosti i stavova srednjoškolaca i studenata, u toku kojeg su utvrdili poražavajuću činjenicu da je nivo informisanosti mladih veoma nizak i u 95 odsto slučajeva su naveli da je neophodno da se više informišu o alkoholizmu.
U našem društvu su česti slučajevi da odrasli djeci u najmanjem uzrastu daju da probaju alkoholno piće, uz simpatične komentare, što nije vaspitni metod. Često se za nekog tinejdžera koji se prvi put napije kaže “isti otac”. Takve stavove bi trebalo mijenjati.
Kada su u pitanju uzroci alkoholizma, oni leže, prije svega, u samom čovjeku, a zatim u njegovoj bližoj ili široj okolini. Psihološke teorije spominju euforičko djelovanje alkohola kao najvažniji motiv uzimanja alkoholnih pića.
Osoba pije jer se pod uticajem alkohola osjeća opuštenije i veselije, ali često i zato da ublaži tjeskobu i napetost zbog stresa, frustracija koje doživljava u spoljnjem svijetu, te egzistencijalnih nedaća. “Radim naporan posao, koji je malo plaćen, pa sam poslije teškog rada prije nekoliko godina počeo odlaziti prvo na pivo-dva ili nekoliko čašica, a onda se to svelo na opijanje do duboko u noć.
Kući sam dolazio često pijan, smrdio na alkohol, a platu trošio u kafani. Počele su bračne razmirice, a posebno su djeca patila. Kad sam se jedno jutro probudio mamuran u obližnjem parku, nedaleko od kafane, odlučio sam da potražim pomoć jer alkohol nije bio vrijedan toga da izgubim porodicu, da izgubim sebe.
To bih svima danas savjetovao – da potraže pomoć”, ispričao nam je Mladen T., jedan od liječenih alkoholičara. Od svih simptoma možda su najkarakterističnije promjene ličnosti kod alkoholičara.
On negira ili umanjuje svoje pijenje, nalazi različita opravdanja zašto pije, krivi druge što pije ili bježi od problema. Muči ga griža savjesti i osjećaj srama. Osamljuje se, izbjegava i gubi prijatelje.
Često gubi radno mjesto. Sve više gubi interes za zbivanja oko sebe i interesuje ga samo alkoholno piće. Dugotrajni oporavak od alkohola zavisi o spremnosti osobe da prihvati cilj tretmana i stručnu pomoć.
Ako je neka osoba pokušavala da prestane sa pijenjem i obećavala sebi da nikad više neće piti, ali se poslije nekoliko dana vraćala čaši, vjerovatno je da ima problem.
Ako je osoba pokušavala da prestane da pije, a nije mogla to učiniti, više nema kontrolu, što znači da alkohol ima kontrolu nad njenim životom i da je vrijeme za pomoć. AF: Dijagnosticiranje alkoholizma – gubitak kontrole – apstinencijski simptomi – tolerancija – pijenje uprkos problemima
Nezavisne novine