Iako se flaširana voda rijetko “pokvari” prije nego što je popijemo, stručnjaci upozoravaju da ambalaža u kojoj se čuva – plastična flaša – može vremenom da se razgradi i poveća rizik po zdravlje, uključujući rizik od raka.
Voda u flašama obično ima rok trajanja od 18 mjeseci do dvije godine, ali se taj rok ne odnosi na samu vodu, već na plastičnu ambalažu. Iako bi voda u tom periodu trebalo da sačuva ukus i kvalitet, konzumiranje nakon isteka roka može povećati unos štetne mikroplastike koja se povezuje s karcinomom crijeva, oštećenjem mozga i neplodnošću, navode stručnjaci.
Mikroplastika u organizmu
Mikroplastika su sićušne čestice plastike, veličine i do dva mikrometra, koje se sve češće pronalaze u ljudskom organizmu.
Nedavne studije otkrile su prisustvo mikroplastike u ljudskim plućima, majčinom mleku, pa čak i krvi – što izaziva zabrinutost koliko duboko zapravo može da prodre u tijelo, prenosi Daily Mail.
Istraživač zagađenosti slatkih voda koja sarađuje sa Svetskom zdravstvenom organizacijom (WHO), dr Šeri Mejson, izjavila je:
– Postoji povezanost između mikroplastike i rizika od određenih vrsta raka, smanjenog broja spermatozoida, ADHD-a i autizma. Znamo da su te hemikalije iz plastike povezane sa tim stanjima, a plastika predstavlja način da one uđu u naša tijela – objasnila je.
Rizici po zdravlje
Naučna zajednica sve češće povezuje mikroplastiku sa neurotoksičnošću, hroničnim upalama, hormonskim disbalansom i poremećajem metabolizma.
Nova studija Sare Sadžedi sa Univerziteta Konkordija ukazuje da osobe koje redovno piju flaširanu vodu unose i do 90.000 više mikroplastičnih čestica godišnje u poređenju sa onima koji piju vodu iz česme.
– Rizici po zdravlje koje nose plastične boce za jednokratnu upotrebu su ozbiljni. Mikroplastika može izazvati disbalans crijevne flore, doprinose respiratornim bolestima i predstavljaju hroničnu opasnost po ljudsko zdravlje – tvrdi Sadžedi.
Čak i kada se voda konzumira pre isteka roka, stručnjaci upozoravaju da mikroplastika može dospjeti u vodu već tokom procesa proizvodnje. Kako se plastika vremenom razgrađuje, broj mikroplastičnih čestica raste.
“Degradacija plastike”
Najčešće korišćeni materijal za flaše – PET (polietilen-tereftalat) – s vremenom može promeniti ukus i miris vode.
Iako PET ne sadrži supstance poput BPA, skladištenje u toplim uslovima, izlaganje sunčevoj svjetlosti ili blizina jakih hemikalija može dodatno ubrzati degradaciju plastike, poručuju stručnjaci.
PET plastika je takođe “prozračna”, što znači da voda vremenom može delimično ispariti, a čestice iz spoljašnje sredine mogu lakše dospeti u flašu.
Srpska info