Neka se baki niko ne ruga/ moja je sada na nebu duga/ ko ima baku taj nije sam/ zato je voli povazdan, stihovi su iz knjige priča i pjesama za djecu “Šta misli Visibaba” Stevke Kozić Preradović, koja je ovih dana posthumno objavljena u izdanju Književne zajednice “Vaso Pelagić” iz Banjaluke.
Predgovor knjige potpisuje Mirko Vuković, a pogovor Drago Vrućinić, dok su korice i ilustracije djelo mlade Evite Bojkovac.
Knjigu je za štampu pripremio Ranko Preradović Deda, suprug pokojne Stevke, koji ove godine obilježava šest decenija književnog rada, dok je Stevka trebalo da obilježi pola vijeka.
Podsjećamo, Stevka Kozić Preradović je nakon kraće bolesti preminula u martu tekuće godine.
Vuković je u predgovoru bračni par Preradović nazvao jednim od najpoznatijih književnih i bračnih parova u savremenoj srpskoj poeziji.
“Stevka i Ranko će ostati upamćeni kao jedan od najpoznatijih književnih parova (bračnih!) u srpskoj poeziji našeg vremena (uz Milana Nenadića i Ileanu Ursu, Đorđa Sladoja i Emsuru Hamzić, te još nekolike), a njihova će ljubavna priča stati u red onih kod kojih je život razmijenjen za poeziju. Bez pogađanja i nagodbi. To što Ranko, nakon Stevkine smrti, ne razmišlja o svojim književnim projektima, nego, isključivo, o njenoj zaostavštini, te tako živi za nju i zbog nje, samo po sebi je trijumf ljubavi nad prolaznošću, bezmalo šekspirovska tema. Utoliko dirljivija što su akteri starci – jedno sa ovu, drugo sa onu stranu smrti”, zapisao je Vuković.
On je zapisao da je upravo ljubav glavna tema ove knjige.
“Stevka Kozić Preradović sa pozicije svoga bogatog životnog iskustva ovom knjigom poručuje (i najmlađima, ali i onima starijima) da u ljubavi nema škrtičarenja i da se ona umnožava utoliko više što se većma pruža. Da smo s njome uvijek na dobitku! Čak i onda kada gubimo”, navodi Vuković.
Sa druge strane, Vrućinić govori da je pred nama izuzetno poučno i blisko djelo.
“Riječ je o izabranim autorkinim pričama i pjesmama za djecu koje dok čita, čovjek osjeća i tugu i radost. Raduje se djelu vrhunskog kvaliteta, a tuguje jer autorica nije među živima. Smrt ju je preduhitrila i nije dozvolila da pogleda svoje posljednje književno čedo. I nakon smrti Stevka je nastavila da živi. Ona je s nama, u nama, u svojim vrhunskim djelima, svojoj najvećoj ljubavi”, stoji u Vrućinićevom tekstu.
On je zapisao da su Stevkine izabrane priče i pjesme raspjevane, razigrane, vesele, poučne i djeci bliske.
“Iz njih isijava snaga, toplina, osjećajnost, melodičnost, pitkost, slikovitost… One su cvjetna niska raskoši i ljepote. U njima vrije kao u pčelinjaku. Sve je u pokretu, nekoj žurbi, usponu. Prospemo li ih, misaono iz njih će niknuti ćilimsko cvjetno polje izatkano najnježnijim živim duginim bojama. Njene izabrane priče i pjesme odlikuju se vještim zapletima, kulminacijom i srećnim završecima. Stevka brižno prilazi svojim junacima, igra se s njima, podstiče ih na razmišljanje i njihovu dušu oplemenjuje pozitivnim pedagoškim vrlinama”, podvlači Vrućinić.
Recenzent dodaje da zahvaljujući svojoj bujnoj mašti, talentu, bogatom rječniku i svojevrsnom stilu izražavanja, Stevka stvara grandiozni buket ljepote.
“Stevkinim pričama i pjesmama je mjesto u čitankama i obaveznoj lektiri za osnovnu školu. Stevka piše nježno i osjećajno iz srca i duše i to one čiste, dječije. Jezik joj je raskošan, a stil slikovit, topao i osjećajan, što predstavlja dodatnu vrijednost ovoj zbirci. Stih njene pjesme je živ, ritmičan, prirodni. Kada je riječ o slikanju i oslikavanju motiva iz prirode, oni su nježnobojni, koloritni, rima izraženija, poređenje smislenije”, nabrojao je Vrućinić, koji je posebno istakao kvalitet djela iz knjige “Biserni dvorac”, “Jezerce ogledalo”, “Iva čarobnica”, “Ribe koje se love zviždukom” i druge priče i pjesme.