Neke od pjesama Bouvi je već koristio na albumu “Heathen” (2002.), za B-strane nekih singlova ili kao pjesme koje su bile dio kompilacija.
“Toy” je sniman 2001. godine, brzo nakon Bouvijevog nastupa na Glastonberi festivalu, koji se pamti kao koncert od velike istorijske važnosti – on i bend, u kom su bili Mark Plati, Sterling Kempbel i Erl Slik – tada su bili na vrhuncu.
Dan nakon svog trijumfalnog koncerta u Glastonberiju, Bouvi je sa svojom grupom ušao u studio.
Zajedno su uzeli pjesme snimljene između 1964. i 1971. godine. Bouvi je htio odmah da izda album, u duhu nastupa grupe koji je prošao plodno i slavno, s ovacijama.
– Toy je vremenska kapsula zarobljena u atmosferi radosti, vatre i energije, uz zvuk muzičara koji rado sviraju zajedno – objasnio je Plati.
Ideja oko “Toyja” prvobitno je bila da se on snimi kao lajv album, no na koncu je sniman u studiju. Bouvijev cilj je bio da objavi album čim prije, no njegove planove pomrsila je izdavačka kuća. “Toy” nikad nije legalno izašao zbog sporova između muzičara i Virginije, no sada je objavljen posthumno.
Album jer važan trenutak u Bouvijevoj karijeri među ostalim i zato jer se tokom snimanja u Njujorku pjevač pomirio sa svojim dugogodišnjim producentom Tonijem Viskontijem.
Bouvi je prestao da radi s Viskontijem pre hita “Let's Dance” iz 1983., koji je producirao Najl Rodžers.
– Bouvi se radovao ponovnoj saradnji s Viskontijem, ali isprva u manjim dozama, jer su i on i Toni dvije jake ličnosti – objasnio je Džerom Solinji AFP–u.
On je bio jedan od Bouvijevih najbližih saradnika, a u istom intervjuu rekao je i kako je javnost upoznata tek s polovinom Bouvijevog kompletnog opusa.
Za života, Bouvi je prekid saradnje s Viskontijem u medijima objašnjavao činjenicom da je ovaj u horoskopu bio Djevica.
Inače, jedan od kurioziteta ovoga albuma je i njegova naslovnica – fotografija odraslog Bouvija na dječjem tijelu s majmunolikim crtama lica.
(Foto: bosonoga.com)