Poremećaji spavanja u posljednje vrijeme izrazito su učestali, a ti poremećaji su, po mišljenju stručnjaka, često neprepoznati, nedijagnosticirani i neliječeni.
Dio takvih poremećaja ne zahtijeva liječenje, dok neki ugrožavaju život, a neprepoznati su i povezani s najšire prisutnim bolestima današnjice, poput kardiovaskularnih bolesti, srčanog infarkta, moždanog udara, šećerne bolesti i drugih.
“Poremećaj koji danas najčešće zovemo apneja tokom spavanja ili prestanak disanja u snu je poremećaj koji je toliko prisutan, toliko neprepoznat i toliko neliječen da je to jednostavno neodrživo stanje u odnosu na svjetske informacije koje su nam svima dostupne”, kazao je u razgovoru za Fenu prof. dr. Zoran Đogaš, profesor neuroznanosti i jedan od predavača na radionicama “Medicina spavanja”.
“Ovi poremećaji vrlo često dovode do hipertenzije (povišenog arterijskog krvnog tlaka) koju mi doktori pametno zovemo esencijalna (to je drugim riječima da ne znamo uzrok), a veliki broj pacijenata koji imaju prekide disanja tokom spavanja, koji imaju još uvijek normalnu razinu glukoze u krvi, imaju stanje koje nazivamo preddijabetes. To znači da će sigurno ako ostanu neprepoznati, neliječeni i nezbrinuti za koju godinu ili ranije završiti sa šećernom bolešću”, naglasio je prof. Đogaš.
Danas liječiti šećernu bolest i hipertenziju, kaže Đogaš, a ne znati kako osoba spava, odnosno kako diše dok spava jednostavno je nemoguće i moderna medicina to više ne dozvoljava.
“Po svjetskoj klasifikaciji ima više od osamdeset poremećaja spavanja, od čega su neki iznimno česti kao što je insomnija ili nesanica koja je ovaj čas prisutna u više od deset posto opće populacije, što je iznimno velik broj kada znamo da je šećerna bolest prisutna pet posto u općoj populaciji” naglašava prof. Đogaš.
Oko 50 posto populacije pati od neke vrste poremećaja spavanja. Dio tih poremećaja ne zahtijeva liječenje, dok neki od njih ugrožavaju život.
“Imamo iznimno veliki broj ljudi koji su svugdje oko nas koji imaju neki poremećaj spavanja. Od toga nisu svi toliko važni za zdravlje općenito ili za ugrožavanje života, ali neki jesu, kao što su već spomenuti prekidi disanja”, naglasio je profesor.
Dodao je kako postoji još čitav drugi niz zbivanja u spavanju kao što su parasomnije, mjesečarenje, hodanje u snu, hipersomnija (prekomjerno spavanje) i drugo.
Pojašnjavajući zašto je veliki broj tih poremećaja neprepoznat, kazao je da treba provesti edukaciju na svim razinama i educirati ljude, opću populaciju da znaju kako hrkanje može biti obično hrkanje ali može biti i apneja.
“Apneja znači da čovjek hrče između prekida disanja, i to je životno ugrožavajuća bolest, rizik za kardiovaskularne bolesti, šećernu bolest i brojne druge stvari”, kazao je prof. Đogaš.
Osim toga, dodao je, potrebno je educirati i doktore, da doktori postave ova pitanja i da malo više pažnje obrate na to kako čovjek spava.
“Čovjek bi trebao reći doktoru kako spava i koje probleme ima, a doktori bi trebali pitati svoje pacijente kako spavaju i koje probleme imaju i dižući tu razinu edukacije siguran sam da ćemo se onda približiti zapadnim zemljama koje su daleko ispred nas u ovome”, kazao je.
Kada je u pitanju prevencija poremećaja spavanja, kazao je kako je neke stvari moguće prevenirati, ocjenjujući da je u svemu tome veoma važna higijena spavanja, odnosno određeni režim.
“Trebali bi se držati određenog vremena kad bi trebali ići spavati, spavati dovoljno, ne ‘otkidati’ od spavanja, što je jedan od najčešćih problema današnjeg života, jer kad spavate kraće nego što treba bar pola sata ili sat jednu noć i ako to traje duže vrijeme imate sve simptome kao da ste psihijatrijski bolesnik, razdražljivi ste, nervozni, imate problem koncentracije, hroničan umor i drugo”, zaključio je Đogaš.
Rezultati istraživanja i rad Centra za medicinu spavanja u Mostaru
Istraživanje koje je urađeno u sklopu projekta “Medicina spavanja” na oko 11 hiljada ljudi u Mostaru i tom dijelu Hercegovine, po riječima prof.dr Zorana Đogaša, pokazalo je da je rizik u muškom spolu za apneju tokom spavanja negdje oko 50 posto u dobi između 40 i 50 godina.
“Žene imaju nešto manji rizik, ali negdje oko 65. do 70. godine i jedni i drugi imaju podjednak rizik da razviju tu bolest, a taj rizik je ogroman, gotovo 70 posto”, naglasio je Đogaš.
“Kroz Centar za medicinu spavanja u Mostaru, koji je osnovan prije dvije godine, do sada je prošlo preko 2000 pacijenata koji su imali različitu simptomatologiju u čijoj podlozi je opstruktivna apneja tokom spavanja”, kazala je Feni prodekanica za nauku na Medicinskom fakultetu u Mostaru Katarina Vukojević.
Dodala je da postoji nekoliko stadija bolesti po težini te da se različito liječe.
U našem centru, kaže Vukojević, pacijenti dobijaju sve dijagnostične testove koji procjenjuju te stadije pa se na osnovu toga određuje i terapija.
Govoreći o sljedećim koracima, naglasila je kako im je namjera podići svijest u zavodima zdravstvenog osiguranja da i oni u svom sistemu prepoznaju ove usluge putem šifri.
“Mi još uvijek nemamo šifre za poremećaje spavanja pa tako i ne možemo refundirati naše dijagnostičke metode, odnosno ne možemo naplatiti uslugu koju smo napravili u centru”, kaže Vukojević.
Naglasila je i kako sistem zdravstvenog osiguranja u konačnici može uštedjeti ako se prepoznaju pacijenti koji imaju poremećaj spavanja.
“Nastojimo podići svjesnost o ovom problemu, organizirati radionice za stručnjake, ali i za opću populaciju i educirati ih koji su to poremećaji spavanja, kakva je povezanost sa najčešćim bolestima koje opterećuju naše društvo, a to su dijabetes i povećan krvni tlak, i kako mi kao Centar za medicinu spavanja u Mostaru možemo odgovoriti na te probleme, kako ih možemo riješiti i dati adekvatnu ljekarsku zaštitu našim pacijentima”, kazala je Vukojević.
Centar za medicinu spavanja u Mostaru zajednički je projekt Sveučilišne kliničke bolnice Mostar i Medinskog fakulteta u Mostaru.
(klix.ba)