Zakon kaže i da se otpremnine ne mogu odreći, a penzionisanje, iako dobro plaćeno, ne znači prestanak njihovog političkog angažmana. Odmah nakon što im se izdaju rješenja o penzionisanju i isplati otpremnina, nastavljaju radni odnos kao poslanici i delegati.
Iako je ovo već ispričana priča, u ovom trenutku je aktuelna, jer je došlo vrijeme da se “penzionišu” Bakir Izetbegović, Mirko Šarović, Dragan Čović, Nikola Špirić i Lazar Prodanović. Prema informacijama dostupnim javnosti, sjednica Zajedničke komisije za administrativne poslove Parlamenta BiH, na kojoj će se to obaviti, planirana je za 7. mart, a visina otpremnine za svakog od njih iznosi oko 15.000 evra.
Iz kabineta zamjenika predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, Bakira Izetbegovića, ranije je najavljeno da će njegova otpremnina u punom iznosu biti usmjerena ka udruženjima i pojedincima.
Prodanović je za Srpskainfo rekao da još nije obaviješten, ali da će, u svakom slučaju, postupati na način koji bi “mogao biti prihvatljiv građanima”.
– Ja sam se i ranije odricao određenih naknada koje su se odnosile na godine provedene u Parlamentarnoj skupštini. Nisam opterećen tim, pa ni samim iznosom; bilo koja mogućnost za mene je apsolutno prihvatljiva – kratko je prokomentarisao Prodanović.
U kontakt smo pokušali stupiti i sa predsjednikom SDS, Mirkom Šarovićem, ali odgovor nismo dobili.
“Plata za nerad”
Uzimajući u obzir gore pomenute, ali i podatke koji kažu da se BiH prema kupovnoj moći građana nalazi na evropskom dnu, te da je lani ovu zemlju napustilo čak 170.000 stanovnika, kontaktirali smo političkog analitičara Darka Kuzmanovića, kako bi prokomentarisao odakle potiče i kuda nas vodi toliki jaz između političara i običnog čovjeka.
– Oni donose zakone koji njima savršeno odgovaraju. Ukoliko bi željeli da se izjednače sa standardom građana, političari bi to mogli bez problema napraviti, ali oni to jednostavno ne žele i onda imamo ovakvu situaciju da mogu da odu u penziju i uzmu ogromne količine novca, a da se nakon toga vrate i ponovo primaju platu iz budžeta za svoj nerad – kategoričan je on.
U svemu tome, kaže, najveću krivicu nose građani, koji “jedva sastavljajući kraj s krajem, zapravo i zarađuju plate političarima”.
Prema njegovim riječima, potrebno je uvesti zakon koji nalaže da političari nakon navršenih 65 godina dobijaju simboličnu naknadu, a da svoje djelatnosti, ukoliko to žele, obavljaju volonterski u znak zahvalnosti državi i građanima “koji su ih veoma bogato plaćali u vrijeme dok su bili na pozicijama”.