U vremenima kada je postalo svakodnevnica da čujemo kako brakovi propadaju zbog sitnih svađa i nesloga, pri čemu se ne iskazuje dovoljno tolerancije od strane partnera, često se postavlja pitanje kako održati vezu dugovječnom. Neki od tih koji su znali da prebrode sve krize i probleme koje bračni život donosi su i Mirko i Dragica Kalaba iz mjesta Liješće kod Broda koji su proslavili 50. godišnjicu braka.
Kako objašnjava Mirko Kalaba koji ima 70 godina, ni danas sjećanja ne blijede na tu davnu 1972.godinu, kada je svoju četvorogodišnju vezu sa krunisao brakom.
” Kada prođe 50. godina koje neko provede u bračnoj zajednici to je dug period i tu se dešavalo zaista svega. Nas dvoje smo još kada smo proslavili 45 godišnjicu smo odlučili da pomalo to obilježavamo u krugu djece i unuka. Međutim, nas dvoje smo odlučili kada dođe 50 godišnjica da to proslavimo svečano. To je ipak jedan podvig za čovjeka i ženu kada dočekaju tako nešto u bračnoj zajednici. Što se tiče slavlja žena me je u tome podržala ali i naša djeca u tome ”,rekao je Kalaba.
Prisjeća se kako su nekada svadbe izgledale dosta dugačije u odnosu na danas navodeći da u to doba kada se on ženio, nije bilo restorana kao sada već su ljudi pod šatorima pravili slavlja i veselja. On je kako kaže ponosan na činjenicu da je obilježio 50. godišnjicu u kojoj je bilo sloge i tolerancije.
”Čini mi se da malo ko ovdje kod nas u selu i generalno to obilježava i proslavlja. Ljudi obično uđu i u godine i malo ko može i doživjeti to. A i kada dočeka obično je sa štapom ili je teže bolestan. Nas dvoje smo još hvala bogu u dobrom zdravstvenom stanju i drago nam je zbog toga.Dosta smo toga postigli za 50. godina braka. Tokom tog perioda mnogo smo se radili i mučili. Hranili smo dosta stoke i prodavali i to je bio način preživljavanja”,rekao je Kalaba.
Nekada su Liješće ali i druga sela smještena u Posavskim ravnicama, bila puna života i najviše djece koje je danas sve manje. To ovog vremešnog čovjeka mnogo boli kao i činjenica da se mladi sve manje opredjeljuju za bračnu zajendicu.
”Ovdje kod nas ima momaka koji se još nisu oženili niti planiraju. Ja kad im pomenem to, oni me nekako čudno gledaju. Danas je i omladina slabo druži. Mi smo nekada išli na prela, na zabave u seoske domove, Išli smo i u bioskop tamo je isto bilo zabava. Danas toga nema i mladi idu samo po diskotekama i kafićima a pri tome nikome ne smiješ ništa reći ni ukazati na neke stvari. Ne znam šta da kažem. Ne piše nam se dobro ako ne bude brakova i rađanja”,rekao je Kalaba.
Nekada su kako kažu roditelji dosta uticali na brakove i određivali mladićima i djevojkama partnere. Drago mu je što je sada slobodnije vrijeme i što mladi mogu slobodno opredjeliti prema onome, koga njihovo srce voli.
Dugovječim životom u bračnoj zajednici je zadovoljna i njegova supruga Dragica. Međutim otkrila nam je da se nije nadala da će dočekati 50 godišnjicu i da je na početku braka bilo sve neizvjesno.
” Ja kad sam bila mlada i kada sam došla kod njega mislila sam da ja neću tu dugo ostati. Mđeutim malo po malo, godina po godina, i eto 50 godina dođe. Mogu vam reći da ja uopšte tada nisam bila svjesna svega kada sam se udala. Tada je na selu bilo teško i moralo se dosta raditi. I nije bilo tako samo meni veći i drugim ženama iz moje generacije tada. Ali bez obzira ja nisam mislila da trebam otići negdje ili pobjeći već sam znala da treba sa svojim čovjekom da dijelim i dobro i zlo”,rekla je Kalaba.
Iz dugovječnog braka izrodile su se i tri kćerke Vesna, Slavica i Verica koje su im podarile i unuke Stefana, Nemanju, Nikolinu, Tajanu, Slavena, Magdalenu i Anđelu. U svakom braku pa njihovom bilo je kako navodi i nesuglasica ali se sve uz kompromise rješava.
” Ja sam i svojim kćerkama znala uvijek reći da trebaju da nekada prešute nešto jer sam i ja znala tako uraditi a sve radi mira u kući. Ja se nadam da su me poslušali a i da će ovo i drugi ljudi čuti. Ja i moj čovjek smo se znali ljutiti ali sve na kraju prođe naredni dan a sve kako bi očuvali našu zajednicu. U braku se nekada mora nešto i prećutati i malo nešto poslušati ”,rekla je Kalaba.
Objašnjava i da ljudi ne treba da se plaše da uđu u bračnu zajednicu.
” Svako neka proba i neka uđe u bračne vode. Ako ide neka ide, ako ne funkcioniše neka ljudi izađu iz braka mirno bez svađa i tuče jer to je ružno. Ali opet neka se vole i sarađuju jer je to bitno za brak”,rekla je Kalaba.
Njihov brak opstao je i u najtežim trenutcima rata kada je područje Broda bilo potpuno razoreno zbog ratnih sukoba. Prisjeća se kako je u tim trenutcima kada su imanja i kuće bile potpuno uništene, opet uspjeli da podignu novu kuću i imanje i da u tim trenutcima dijele dobro i zlo.
Na svoje roditelje ponosne su i njihove kćerke. Najstarija među njima Slavica navodi kako joj je drago što su roditelju u zdravlju i veselju, obilježili 50 godišnjicu braka.
” Uvijek nam je drago da dođemo ovdje kod njih u naše dvorište u kojem smo odrasli i gdje su nas roditelji vaspitavali i izveli na pravi put. Mi smo ih uvijek slušali i prihvatali njihove savjete a to i danas radimo posebno kada je u pitanju brak i održavanje bračne zajednice. Sretni smo zbog njih i željeli bi da još dugo prožive u zdravlju i veselju”,rekla je Slavica.
Na djetinjsto sa roditeljima ih vežu lijepe uspomene i te misli i dalje žive u njihovoj glavi podsječa njihova kćerka Vesna.
” Kada vidimo da su oni sretni i mi smo isto tako sretni. Mi smo ih podržali da naprave ovakvo slavlje za rodbinu i prijatelje. Za mene je neopisiva sreća kada vidim da oni slave ovakav jubilije koji malo ko može doživjeti. Ja im želim da i dalje rade i žive i da imaju mnogo zdravlja. ”.rekla je Vesna.
Mirko i Dragica za kraj navode i da je za dugovječan brak, važna ljubav i tolerancija. Žele i da bude mnogo više braka i manje razvoda i da i druge ljude posluži sreća kada je u pitanju dug život u bračnoj luci.
TV K3