Oduvijek se smatralo da šećerna bolest dolazi u dva oblika. Dijabetes tipa I je autoimuna bolest kod koje bolesnik više ne proizvodi inzulin, a tip II se pojavljuje kada tijelo postaje otporno na inzulin, što je često posljedica nezdravog načina života. Od 90 do 95 posto dijabetičara je danas svrstano u drugi tip dijabetesa.
Novo otkriće švedskih i finskih naučnika bi možda moglo dovesti do boljih rezultata zbog drugačijeg pristupa individualnom liječenju.
Nakon velikog projekta Švedske i Finske utvrđeno je kako dijabetes tipa II treba ipak kategorizirati kao četiri različite bolesti. Naučnici su, vođeni ekspertima s Univerziteta Lund, krajem prošle sedmice izjavili kako bi njihova nova saznanja trebala ubrzati paradigmu na koji tačno način liječiti dijabetes.
Oni vjeruju da određivanje znatno preciznijih grupa, svake genetski različite, može itekako pomoći dijagnozi i terapiji, što će kasnije dovesti i do preciznijih lijekova. Ovi naučnici poručuju kako bi tip I trebalo preimenovati u “ozbiljni autoimuni dijabetes”.
Tip II bi ipak, prema njihovom mišljenju, trebalo razvrstati u čak četiri zasebne kategorije od kojih su dvije ozbiljne, a dvije blage.
Prva od te četiri spomenute kategorije bi bio ozbiljan nedostatak inzulina, a pokazalo se da uključuje ljude s visokim šećerom u krvi, malom proizvodnjom inzulina te umjerenom rezistencijom na inzulin.
Drugi tip je ozbiljan inzulin rezistentni dijabetes, uglavnom je povezan s pretilošću. Treći je tip blaži dijabetes povezan s debljinom, koji uključuje pretile pacijente, ali je to kod njih manje ozbiljno stanje i uključuje ljude koji se razbole u relativno mladoj životnoj dobi. Posljednja bi grupa predstavljala blagi dijabetes povezan uz starenje, što je i ona najveća grupa, u kojoj čak 40 posto pacijenata pripada starijoj populaciji.
Naučnici, čiji je stručni rad objavljen u časopisu Lancet Diabetes and Endocrinology Journal, zasniva se na proučavanju gotovo 15 hiljada pacijenata u Finskoj i Švedskoj. Profesor Leif Groop tvrdi kako je ovo prvi personalizirani korak prema liječenju dijabetesa.
“Trenutna dijagnostika i klasifikacija dijabetesa je nedovoljna i ne može predvidjeti buduće komplikacije i izbor liječenja. Utvrđivanje svih ovih podtipova bolesti pomoći će svakako liječnicima da personaliziraju terapije i smanje rizike komplikacija u budućnosti. Istraživanje je jedan obećavajući korak naprijed u otkrivanju detalja dijabetesa tipa II, ali još uvijek moramo više saznati o svim podtipovima kako bismo mogli potpuno razumjeti šta to zapravo znači za ljude koji žive s tim stanjem”, zaključio je Groop.