Igra u Milanu, a rijetko ga viđamo da priča i daje neke velike intervjue, sve do sada. Pristao je da priča sa Slavenom Bilićem u emisiji “(Ne)uspjeh prvaka”.
– Istina je, nikad nisam bio sklon velikim intervjuima, osim onih standardnih prije i poslije meča, neka konferencija i slično. Možda sam imao par nekih većih intervjua u inostranstvu, ne toliko kod nas. Teško stičem povjerenje u ljude i teže mi je da se otvorim sa svima. Malo mi je lakše kada ste vi tu, lakše mi je sa vama – rekao je Modrić na početku razgovora.
Priznao je da je htio da se penzioniše u Realu, ali mu to na kraju nije pošlo za rukom.
– Moja želja je bila da se penzionišem u Madridu, nije to bila želja da se dodvoravam ikome. To sam htio, ali sve ima svoj početak i kraj. Nekada neke stvari koje želiš se ne ostvare. Bez obzira što se ta želja nije ostvarila, ostvario sam neke stvari i dosegao do nečega što nisam mislio da ću uspjeti. Desilo se to što se desilo, kako je trebalo i ni za čim ne žalim. Kada vidim kakav sam oproštaj imao, nisam to očekivao ni u najluđim snovima. Bilo je jako emotivno, ja sam jako emotivan iako to skrivam i držim to za sebe. Ti posljednji dani u Madridu bili su jako emotivni, ta ljubav navijača, kluba i svih ljudi i to ti ostaje zauvijek. Nema riječi kojima mogu da se zahvalim navijačima i ljudima u klubu i za sve što sam doživio tamo 13 godina – istakao je Modrić, prenosi Mondo.
Pitao ga je Slaven i da uporedi lige u kojima je igrao. Premijer ligu, Primeru i sada Seriju A.
– Nezgodno je to porediti, drugačije su lige. Ovo što vidim u Italiji je dosta liga tehnički i taktički. Bazirana je na tom aspektu, posebno taktika. Ekipe su posložene. Teško je probiti, doći do šansi i vrlo težak fudbal se igra. Protiv bilo koje ekipe moraš da se namučiš za šansu i za pobjedu. I to je razlika u odnosu na Španiju i Englesku. U Španiji je dosta tehnički fudbal, u Engleskoj gore-dolje, fizički brzo, sve ti ‘zvoni’. U Italiji je taktički više, u Španiji ima i tranzicije i igra se brzo, posebno u Realu gdje nisu zadovoljni ako vodiš 2:0 i braniš se, traže spektakl – objašnjava Modrić.
“Bili smo u hotelu u Zadru kad je rat počeo”
Prisjetio se Luka svojih početaka, rata u Jugoslaviji i svega kroz šta je tada prošao.
– Svjestan si toga u neku ruku, ali imaš tu prijatelje, igrate fudbal, radiš dječije stvari. Igrate se žmurke ili čega god i nama je lijepo. Živjeli smo u hotelu u Zadru kada je počeo rat, sjećam se kada su dedu ubili, takve stvari te obilježe i to ne možeš da zaboraviš. Bez obzira na te teškoće, djetinjstvo je bilo srećno i lijepo – prisjetio se Modrić.
Pitao ga je Bilić direktno da li je tada osjećao pritisak da mora da uspije, jer je porodica uložila sve u njega.
– Nisam osjećao takav pritisak, jer mi ni roditelji nisu stavljali takav pritisak. Htjeli su da se deca bave onim što vole i da budemo srećni, da priušte sve što su mogli i više od toga, da bih ja možda uspio. Nisu mogli da zamisle da će biti ovo, već da me podrže u bavljenju fudbalom. Cijeli život, ali posebno na početku, mogli su da kažu ‘okej, vraćamo se tamo’. Ko zna kako bi se završilo da smo se vratili i na kom putu bih završio. Ovako sam uživao u fudbalu, imao sam svoje snove, razmišljao da jednog dana budem uspješan fudbaler, da ću biti uspješan u tome što radim, ali ne da sam osjećao pritisak da nešto moram da uradim. Htio sam roditeljima da vratim na neki način i bio sam maksimalno fokusiran da napravim sve da dođem do onoga što želim – naglasio je Modrić.
“On je bio moj fudbalski otac, tad sam zaplakao”
Podsjetio ga je Slaven i na čovjeka kog Luka naziva svojim fudbalskim ocem – Tomislava Bašića. Čovjeka koji je preminuo i kome je Modrić došao na sahranu.
– Bio je poseban, ispred svog vremena. Imao je razumijevanje za fudbal, na vrlo visokom nivou. Bio je poseban, jedan od rijetkih koji je vjerovao u mene od početka. Kada su drugi govorili razne stvari, on je vjerovao. Uvijek mi je govorio gdje ću da dođem i šta ću da uradim, bio je uz mene i kada drugi nisu vjerovali i kada su bili skeptični. Jedan od rijetkih, uz moju porodicu, koji je vjerovao. Neću da griješim dušu i da kažem da ih nije bilo, samo da je sa njim odnos bio ponosan. Moj fudbalski otac. Njegov sin mi je bio trener u mlađim kategorijama, taj odnos je bio nešto nevjerovatno. I zahvalnost koju imam prema njemu, to se ne može izraziti kroz proste riječi.
Zbog Tomislava je završio u Dinamu, a rastanak sa familijom pamtiće zauvijek.
– Preporučio me je Zdravku Mamiću i Dinamu. Zdravko i oni me nisu znali, uzeli su me na Tominu riječ. Vjerovao mu je. To je to. Rastanak sa porodicom, to je teško bilo, objektivno, sa sestrama, mamom, tatom. Znaš, odlaziš iz Zadra u Zagreb. Nije bilo autoputa, bilo skoro pet sati vožnje udaljeno. Rastanak nije bio lagan, svi plaču, plaču sestre, tata koji je emotivan i ne može da se suzdrži, izbaci sve iz sebe. Mama je tu bila najstabilnija iako je jako emotivna, ali je kao i ja i drži to u sebi. Pred njima nisam plakao, ali kada sam ušao u auto suze su mi krenule. Ostavljaš prijatelje, djetinjstvo, novi ljudi, novi grad, sve novo. Znao sam gdje idem i spreman sam bio na taj korak. Ali, sve je lakše kada znaš šta želiš – rekao je Modrić.
“Tuširam se, plačem i molim se da me niko ne vidi”
Nije put Modrića bio tako lagan. Krenuo je u Zadru i tamo prošao kroz mlađe kategorije, put je nastavio u Dinamo Zagrebu, ali se dugo probijao do seniorskog tima. Išao je na pozajmice u Zrinjski iz Mostara i Inter Zaprešić prije nego što je dobio priliku u Dinamu.
– Lijepo mi je bilo od prvog dana u Zrinjskom Sjećam se situacije kada sam došao, prva utakmica. Poslije treninga, dan prije utakmice, ide spisak igrača za meč. Ne znaš da li igraš ili ne, ali vidiš da li si među 18. Svi čitaju imena, mene nema na spisku. Niko mi ništa ne govori. Završava se trening, ja pod tuš odem. Suze mi idu pod tušem. Razočaran sam. Došao sam da igram, nisam na spisku. Tuširam se, plačem i molim boga da me niko ne vidi i da niko ne uđe. Krenuo sam kući, razočaran. Zvali su me na telefon i rekli da nisam na spisku jer nisu stigli moji papiri, tad sam osjetio olakšanje. To je jedna od anegdota, onda je sve krenulo super. Borili smo se za opstanak, pa smo završili na sredini tabele. Taj period u Mostaru me izgradio kao osobu, liga je bila surova, agresivni protivnici. Mnogo mi je pomoglo to kao jednom mladom igraču da napredujem i da vidim da mogu da se nosim sa njima u seniorskom fudbalu – zaključio je Modrić.
Srpska info