Na Kraljici su tada poginuli Slobodan Milotić iz Kaluđerice, Mirko Trivunović iz Osinje, Dragan Savanović iz Doboja, Sveto Kaišarević iz Kožuha i Željko Lukić iz Čečave.
Predsjednik Odbora porodica poginulih boraca Vojske Republike Srpske Zoran Vidić rekao je da se srpski narod poslije rušenja tornja na Kraljici i muslimanske ofanzive nije vratio u veći dio Ozrena.
– Za zločine na Ozrenu, pa i za ovaj na Kraljici, do danas niko nije odgovarao i to je još jedna velika nepravda prema srpskom narodu – naglasio je Vidić.
Načelnik opštine Petrovo Ozren Petković izjavio je da će se narod sa Ozrena uvijek sjećati poginulih srpskih junaka na Kraljici i da će se budućim generacijama prenositi šta su i koliko učinili za otadžbinu.
Predsjednik opštinske boračke organizacije Petrovo Dušan Dujković izrazio je očekivanje da će dan kada je srušen telekomunikacioni toranj na Kraljici biti označavan kao događaj od posebnog interesa za Republiku Srpsku.
Arhiumandrit Danilo Radojčić očekuje da će na mjestu spomen-ploče biti podignuta kapela u znak sjećanja na poginule borce VRS na telekomunikacionom tornju Kraljica.
Na spomen-ploču vijence su položile porodice poginulih boraca, predstavnici boračkih organizacija Republike Srpske, Petrova, Broda, Šamca i Teslića, te Centra javne bezbijednosti Doboj.
Rušenje tornja na Kraljici bio je uvod u ofanzivu muslimanskih snaga u južnom dijelu Ozrena, koja je započela tri dana kasnije. Rušenjem telekomunikacionog tornja počeo je pad dijela Ozrena i Vozuće, a akcija je bila sinhronizovana sa drugim vojnim operacijama na Ozrenu.
Bombardovanjem Kraljice počeo je egzodus Srba sa Ozrena kada je sa svojih ognjišta protjerano od 30.000 do 50.000 stanovnika, od kojih se većina do danas nije vratila u zavičaj.
Mete Nato bombardera od 30. avgusta do 5. septembra 1995. godine bili su vojni objekti na Usori, skladište municije na Barama, oba prigradska naselja jedva dva kilometra udaljena od centra Doboja. Srušeni su do temelja i repetitor Radio-Doboja, relejni sistem na Becnju, TV repetitor “Kraljica” na Ozrenu i razrušeno skladište VRS u Potočanima na istoj planini.
Tim UN za očuvanje životne sredine je 2002. godine, tokom istraživanja o prisustvu osiromašenog uranijuma na više lokacija u BiH, utvrdio da je njegova koncentracija na nekim područjima znatno veća od dozvoljene.
Stručnjaci UN tada su ocijenili da postoji veliki rizik po zdravlje ljudi i u neposrednoj blizini bombardovanih ciljeva u Doboju.