Komentarišući oslobađajuću presudu Suda BiH Oriću, Petronijević je rekao da se od oko 3.000 srpskih žrtava u Srebrenici i okolini, bar oko 2.000 može staviti “na teret” Oriću i da ima toliko događaja u koje je bio direktno umiješan.
“Imali smo zaštićenog svedoka koji je bio nižerangirani komandant u njegovim jedinicama. On je svedočio da je u tri navrata, kada su činjeni veliki napadi na više sela i Orić pre napada postrojavao vojsku, govorio im da idu tu i tu. Kaže, `srpsko uvo, ni krme u kočini, ni dete u kolevci`. To izgovara Naser Orić”, kaže Petronijević.
On je ocijenio za “Sputnjik” da se Orićeva biografija sada “pere” i dodao da ne bi bilo čudo da se u budućnosti pojavi kao ministar ili premijer, poput Ramuša Haradinaja.
“Kada hoćete da nekome operete biografiju, tužite ga za ono što je najteže da dokažete da biste vodili postupak, svesni toga da ne možete to da dokažete. Istovremeno ga ne tužite za ono za šta sigurno može da bude osuđen”, rekao je Petronijević.
On je dodao da je to strategija prema kojoj se ponašao i Haški tribunal, primjenjujući dvostruke standarde prema muslimanima, Albancima, djelimično prema Hrvatima.
Petronijević je rekao da farsa od suđenja Naseru Oriću i oslobađajuća presuda nisu iznenađenje za njega, prije svega zbog načina na koji su svi prethodni postupci protiv Orića vođeni.
On podsjeća da je Orić uhapšen u Švajcarskoj po potjernici Srbije, a potom se Tužilaštvo BiH na volšeban način sjetilo da sedam godina u fioci ima predmet koji se protiv Orića vodio u Bijeljini i koji je izuzet od pravosuđa Republike Srpske.
Petronijević navodi da Srbija, iako je raspisala potjernicu za Orićem, nije ništa učinila da ga uhapsi, čak i kada je dolazio u Srbiju u lov ili u Beograd na, kako kaže, ljubavne sastanke.
General Vojske Republike Srpske Vinko Pandurević rekao je da na području opština Srebrenica, Vlasenica i Bratunac ima 146 srpskih sela u kojima su snage pod komandom Nasera Orića činile ratne zločine, u kojima su prevashodno stradali civili.
“Haški tribunal oprao je Orićevu biografiju, a sud u Sarajevu, kao produžena ruka Haškog tribunala, nije imao snage i hrabrosti da bilo šta promijeni”, kaže Pandurević.
On ocjenjuje da je optužnica, koja je protiv Orića podignuta u Hagu, vješto sročena, jer je rečeno da je on optužen za kršenje običaja i zakona ratovanja, što znači da je optužen za prekomjernu upotrebu sile i napad na naseljena mjesta koja nisu opravdana vojnom svrhom.
Pandurević ističe da Orić nije optužen za ratne zločine protiv čovječnosti i da je ta optužba ostavljena samo za Srbe, jer to su zločini upereni protiv civila, i to se lakše dokazuje.
“Međutim, tužilaštvo Haškog tribunala odustalo je od velikog broja svjedoka, ključnih u Orićevom predmetu. A sud u BiH ispao je smiješan, možda i naivan, da ga optuži za ubistvo trojice zarobljenika”, kaže Pandurević.
On podsjeća na naredbu takozvane Armije BiH iz septembra 1992. godine u kojoj se naređuju kontinuirana borbena dejstva s ciljem potpunog uništenja srpskih naselja na području Drinjače, Liješnja, Kravice, Raševe i drugih srpskih naselja u opštinama Zvornik, Bratunac i Srebrenica.
“Ako to nije pokušaj genocida, šta je?”, upitao je Pandurević.
Sud BiH oslobodio je juče prvostepeno komandanta takozvane Armije BiH u Srebrenici Nasera Orića i pripadnika te vojske Sabahudina Muhića po svim tačkama optužnice za zločine nad srpskim ratnim zarobljenicima na srebreničkom području 1992. godine.
RTRS