On je dodao da su Republiku Srpsku i Srbiju neumorno, kao talasi, zapljuskivali nepravda i prijetnje do dana današnjeg.
Prema njegovim riječima, ne može se zaboraviti, ali nema drugog izbora od oproštaja.
“Opraštanja nikada dosta, kao i smirenja i pokajanja”, poručio je Pejaković.
Pejaković smatra da se ne može mijenjati ono što su preci Srbima ostavili u amanet, te utisnuli u dušu.
“Ne očekujem ni da se druge nacije i narodi drugačije ponašaju. Želim samo da ne bude rata, plača, škrguta zuba i straha”, poručio je Pejaković.
On smatra da se mora početi sa stvaranjem novog kulturnog obrasca, identiteta i nove elite.
Pejaković je ocijenio da je srpska kultura života na koljenima, kao i da je problem što Srbe ubjeđuju da tu treba i da ostanu.
On je naglasio da je Srbin bez Boga niko i ništa, kao i svako drugi.
“Biti pripadnik ove ili one nacije ili naroda nije nikakva prednost niti privilegija. Vjerom u Boga, ljubavlju prema bližnjem, poštenjem, ljudskošću čovjek se određuje prema svijetu i sebi”, kaže Pejaković.
On je rekao da ništa drugo osim smirenja i pokajanja ne može pomoći, kao i da djecu treba učiti ljudskosti.
“Shvatimo jedni druge i biće nam bolje. Na trenutak uđimo u tuđe cipele da osjetimo šta je to što onog drugog tako jako žulja, da nam to postane jasno, bolno jasno”, rekao je Pejaković.
Pejaković kaže da ako se čuje da neke nepoznate sile izvana namještaju rat na Balkanu, treba da se odmah sjedne i pregovara, jer se tako spašava narod i njegova djeca.
“Razgovarati i živjeti jedni pored drugih moramo. Nikog ko je prošao rat nisam čuo da bi opet u rov”, zaključio je Pejaković.
Izvor: Glas Srpske