„Borim se za interese Republike Srpske“, „napadaju me jer se protivim prenosu nadležnosti“, „podmeću mi jer sam iz RS“ – ovo su najčešće izgovorene rečenice koje funkcioneri iz Srpske koriste kada osjete da su im fotelje ugrožene ili kada neko ukaže na propuste u njihovom radu.
U proteklih par godina postala je praksa da se funkcioneri koji ne rade dobro svoj posao ili se na bilo koji način nađu u centru nekog skandala automatski sakriju iza Republike Srpske i udare na najosjetljivija osjećanja građana – patriotizam.
Ukoliko ukucate na Guglov pretraživač riječi: „udar na Republiku Srpsku“ ili „prenos nadležnosti“, naići ćete na niz izjava funkcionera koji neki propust u svom radu brane ovim riječima.
Umjesto da se suoče sa optužbama i argumentovano odgovore na njih, prozvani funkcioneri cijelu priču odmah okrenu na teoriju kako im se podmeće jer, eto, oni se, jadni, bore da sačuvaju Republiku Srpsku, pa su se zato našli na udaru raznih lobija koji ne žele dobro srpskom narodu.
Svježi primjeri
Posljednja u nizu takvih izjava mogla se čuti ovih dana i od direktorke Džender centra Republike Srpske Mirjane Lukač, koja je nakon niza prozivki za mobing, o čemu već mjesecima bruji cijela Banjaluka, priču brzo okrenula na teoriju zavjere i udar na Republiku Srpsku. To što bivši i sadašnji radnici Džender centra na sav glas duže od godinu dana pričaju o mobingu koji trpe od strane direktorke, to sve uopšte nije bitno. Ona „čuva Republiku Srpsku i svaki napad na nju je napad na RS“. Tako je Lukačeva, odgovarajući na optužbe o mobingu, odmah priču prebacila na pokušaje prenosa nadležnosti i njenoj borbi za interese Srpske. I tu je vjerovatno kraj priče.
Ali, nije Lukačeva jedina. Prethodnih godina imali smo niz sličnih situacija. Jedna od svježijih koja se desila ove godine jeste i afera „Potkivanje“ u čijem se središtu našao predsjednik VSTS Milan Tegeltija. Iako je bio suočen sa teškim optužbama, Tegeltija se po uzoru na mnoge naše funkcionere, takođe, pravdao riječima kako mu se podmeće jer je, eto, Srbin, pa smeta bošnjačkim političarima. Ubrzo nakon izbijanja ove afere, javnost je često imala priliku da čuje priču kako je to udar na srpske kadrove u Sarajevu.
“Zaštititi sebe po svaku cijenu”
Takvih primjera je mnogo i svaki je imao isti cilj – zaštititi sebe po svaku cijenu. A, to što su se našli u centru skandala, što možda ne rade dobro svoj posao, što su se možda ogriješili o zakon ili prosto što ne zaslužuju da budu na funkciji na kojoj se nalaze, sve to pada u vodu ako se pomene čarobna riječ – srpsko jedinstvo.
Da li to onda znači da je dovoljno reći da voliš Republiku Srpsku i da si veći pravoslavac od patrijarha, pa da ti automatski sve bude oprošteno – i kriminal, i korupcija, i kršenje zakona, i nerad, i sve afere?
Ako je suditi po dosadašnjoj praksi, vjerovatno jeste, jer smo svjedoci da se afere obično završavaju tipa “tresla se gora, rodio se miš”.
Politički analitičar Velizar Antić ističe da je očito da se naši funkcioneri kriju iza institucija svaki put kada nešto pođe po zlu.
Kritička svijest
Zašto je to tako? Upravo zato, kako ističe Antić, jer je kod našeg naroda jako nizak nivo razvijenosti političke kulture.
– Sa takvim narodom možete jako lako da manipulišete. Nema tu kritičke svijesti kod građana. Izašli smo iz jednog komunističkog perioda gdje se nije uopšte postavljalo pitanje opravdanosti vlasti, njihovih poteza i slično. Imamo jednu podaničku kulturu i podanički mentalitet gdje ljudi mogu takve stvari da progutaju – navodi Antić.
Da je razvijenija politička kultura i kritička svijest, kako ističe Antić, takve izjave ne bi prošle. Dodaje da drugi problem leži u činjenici da živimo u partokratskoj državi. Političke partije su te, kako kaže Antić, koje su okupirale institucije i koje postavljaju svoje ljude na ključne pozicije u tim institucijama.
– I onda to maksimalno koriste. Bilo kakav napad na njihov loš rad oni predstavljaju kao napad na institucije i to jednostavno opet prolazi kod naroda. Demokratija kod nas je potpuno pogrešno postavljena, jer smo uzeli ono najlošije od nje – ističe Antić.
Đukić: Brojne tehnike manipulacije
Sociolog Nemanja Đukić ističe da postoje brojne tehnike manipulacije koje prolaze u nesređenim državama kakva je Bosna i Hercegovina.
– To vam je situacija kada se političari, odnosno funkcioneri, identifikuju sa nekom opštom vrijednošću koja je neupitna i nije dostupna kritici kao, na primjer, sloboda, narod, nacija, Republika Srpska i slično. Na taj način onemogućuju bilo kakvu kritiku, jer je ona usmjerena na tu opštu vrijednost, a ne njega – ističe Đukić.
Dodaje da na taj način dolazi do zloupotrebe sistema kako bi se amortizovala lična odgovornost. Svaka kritika tih osoba, ustvari, po njihovom tumačenju, predstavlja rušenje sistema.
– S druge strane, većina građana vjeruje u tu teoriju i ne žele da dozvole tako nešto, jer su se „borili“ za taj isti sistem. Postoji visok nivo senzibiliteta kod građana po tom pitanju i onda se odustaje od kritike – ističe Đukić.
Umjesto da se problem traži u institucijama, kako navodi Đukić, građani problem traže u sebi.
Izvor: srpskainfo- Snježana Karić