Njegova svetost patrijarh srpski Porfirije poručio je danas u besjedi vjernom narodu u Sabornoj crkvi Svete Trojice u Mostaru da će moliti Boga da svim narodima u Mostaru i Hercegovini da mir, te da nema divnije stvari od zidanja svetinja, a naročito kada se porušene obnavljaju.
Patrijarh Porfirije u Mostaru boravi povodom 150 godina od osveštanja Saborne crkve Svete Trojice, koja je bila rušena i paljenja za vrijeme ratnih dešavanja, a čija obnova traje već 13 godina.
Liturgiji prisustvuje i Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske te izaslanik predsjednika Srbije Adam Šukalo, u ime predsjednika Skupštine Srbije Milimir Vujadinović, te veliki broj vjernika iz cijele Hercegovine.
Patrijarh srpski je naglasio da je Bog dao da se opet poslije padova i stradanja dogodilo da na Bjelušinama nalazi gotovo obnovljen hram.
“Svaka svetinja, svako mjesto gde se čovek obraća Bogu jeste svedočenje i ispovedanje istine i činjenice da nismo samo telo i biološka bića, nego duhovna bića i da sve ono što je materijalno pozvano je da Duhom svetim bude prožeto i da našim podvigom i ljubavlju postane duhovno”, rekao je patrijarh Porfirije i naglasio da je najveći pad svih u gradu onaj kada su rušene svetinje.
“Taj trenutak kada smo rušili svetinje jedni drugima, mestima kojima se sabiramo i molimo Bogu, taj trenutak je bio najveći poraz za sve nas zajedno i najveći mogući pad pred Bogom. Nema divnije stvari nego kada se zidaju svetinje, a naročito kada se porušene svetinje obnavljaju. Blagosloveni smo jer imamo obnovljenu svetinju jer je to početak našega obnavljanja, obnavljanja u sebi, sa bogom i međusobno”, rekao je patrijarh srpski.
Prema njegovim riječima, istinski mir čovjek ima onda kada se trudi da onaj kraj njega ima mir.
“To važi za svaku vrednost…Ovaj hram jeste dar Božji. Nekada najveći hram na Balkanu pravoslavni jeste mesto na kojem se sabiramo i sabiraćemo se da bismo vidjeli Boga i sebe, upoznali Boga i čovjeka. Zato služi sveta liturgija i hram. U obnovi ovoga hrama pokazali su istu brigu i osećanje za mirom i pripadnicima drugih naroda i vera. Da bi iskazali potrebu za mirom učestvovali su u obnovi hrama i mi obnovi njihovih svetinja”, rekao je patrijarh.
Patrijarh srpski je naveo da u obnavljanju bližnjeg svako obnavlja sebe i spoznaje činjenicu da niko ne može reći da je sam sebi dovoljan i da sam stiče mir, ljubav radost i ljepotu, te da sve to postoji kao dar božji i dato je čovjeku, ali ne da bi prisvajao za sebe.
“Mi nismo gospodari ni svoga života, na svijet smo došli ne pitajući se i Bog će nas pozvati u naručje ne pitajući nas. Mi smo vlasnici i gospodari samo onoga što smo dobili kao dar Božiji. Ali moramo taj dar da uvećamo i da ga podelimo sa drugima”, rekao je patrijarh Porfirije.
Prema njegovim riječima, potreba je svih u Mostaru, da razumiju poruku božju, i da se razumije da ljudi nisu materijalna bića.
“Sabirajući se ovdje i moleći se Bogu mi ćemo znati istinu i činiti ono što je Bogu ugodno i znaćemo da je poslednji sud Božiji gdje će nas Bog pitati šta smo činili da budemo bolji. Bog će u nama tražiti trud i napor. Pitaće nas šta smo činili unutar svojih porodica, unutar naroda. Dali smo postojali jedno u vjeri, Hristu, crkvi”, rekao je patrijarh dodajući da se samo tako može biti u ljubavi i sa drugima, ali i da je potrebno da Hristos bude na prvom mjestu.
“Neka gospod da mir, ljubav i radost svim ljudima koji žive u ovom gradu i Hercegovini. Molitvama svih svetih. Mir, radost i ljubav svima. Molite se za nas, kao što ćemo mi za vas”, poručio je patrijarh Porfirije vjernom narodu u besjedi u Sabornoj crkvi Svete Trojice u Mostaru
Srpski patrijarh će danas u 12 časova u hotelu “Mepas” prisustvovati donatorskom ručku za obnovu Saborne crkve na koji su pozvani visoki zvaničnici iz Republike Srpske, Federacije BiH, regiona, te načelnici i gradonačelnici svih gradova u BiH i brojni gosti.
Inače, Saborna crkva Svete Trojice dovršena je na jesen 1873. godine, a osveštana na Lučin dan iste godine. Bila je ukras i jedan od simbola Mostara. U vrijeme kada je izgrađena bila je najveća pravoslavna crkva na Balkanu.
Ova crkva je zapaljena 15. juna 1992. godine, a nakon toga je mjesec dana minirana i rušena, dok je obnova crkve počela 2010. godine, ali za kompletnu obnovu potrebno je još mnogo sredstava jer nisu urađeni enterijer i parter.
Za obnovu hrama najviše su izdvojile Republike Srpska i Srbija, a priloge je dalo i više od hiljadu pojedinačnih priložnika, među kojima i mostarski Bošnjaci i Hrvati.
Nezavisne