Skoro svako se uhvati sebe da razmišlja o bivšem partneru u nekom trenutku, bilo da je to prva ljubav, kratak avantura, ili brak.
Iako se često osjećamo kao da nije u redu, psiholog objašnjava zašto je to potpuno normalno i zašto se ne treba stidjeti toga.
Ponekad su okidači male stvari – miris, TV emisija ili mesto mogu nas vratiti u prošlost i probuditi uspomene. Iako upoređivanje vašeg trenutnog odnosa s prošlim može “ukrasti radost”, savjetnica i psiholog Džoana Strong ističe da razmišljanje o bivšoj ljubavi ne bi trebalo da bude izvor sramote.
Prilika za lični rast
Ona objašnjava da sjećanja na bivše partnere često ukazuju na neriješena pitanja ili nostalgiju za onim što je moglo biti. Odnosi su uticajni i važni, pa kada se završe, prirodno nam ostavljaju emocije koje moramo da prođemo. Često, kada bivši partner padne na pamet ili osjećanja postoje prema nekome iz vaše prošlosti, to je zato što taj odnos nije potpuno prekinut – kaže Strong.
Međutim, ona dodaje da ovo treba posmatrati kao priliku za rast. “Zdravo razmišljanje može nam pomoći da razvijemo, a ne ponavljamo obrasce.”
Okrenite se sebi
Džoana objašnjava da je nakon raskida, prirodno pitati se šta druga osoba radi, razmišlja i osjeća. Međutim, ona savjetuje promjenu fokusa, prenosi Blic žena.
“Umjesto toga, fokusiramo pažnju na sebe, i umjesto da opsesivno razmišljamo o nekom drugom, mnogo je bolje da se zapitamo: sa kakvim osjećanjima sam ja ostala? Koji obrasci se pojavljuju u mojim odnosima i koje potrebe imam?”
Šta nam zaista nedostaje?
Današnja kultura često nameće pritisak da se “krene dalje” što je pre moguće nakon raskida, ali Strong naglašava važnost perioda oporavka. Osjećanja prema bivšem ljubavniku, čak i kada smo u novoj vezi, nisu tabu. Klijenti često dolaze kod mene sa puno stida jer se osjećaju kao da je zločin biti u vezi sa jednom osobom i razmišljati o drugoj. Međutim, to ne znači uvijek da nešto nije u redu – kaže ona. Ponekad razmišljanje o nekome iz prošlosti može jednostavno biti znak da nam nedostaje životni stil ili dubina ili seks, a ne sama osoba. To ne znači da nam je suđeno da budemo sa tom osobom, već samo da je naša psiha povezala taj kvalitet sa tom osobom, i to je ono zbog čega žalimo – objašnjava terapeut.
Kada potražiti pomoć?
Ipak, važno je prepoznati kada se zdravo razmišljanje pretvara u nezdravu opsesiju. Strong upozorava da je pomoć potrebna ako sjećanja na bivšeg partnera počnu da negativno utiču na mentalno i fizičko zdravlje. Ako razmišljanje o vašem bivšem partneru čini nesrećnim, ili ako ima domino efekat na stvari kao što su vaš san i način na koji se odnosite prema drugim ljudima, to je vjerovatno znak da morate da radite na tome na dubljem nivou – kaže ona.
Ona zaključuje da je raskid veze oblik žalosti.
“Važno je dati sebi dovoljno vremena i prostora za razmišljanje. Terapija tuge počinje tek oko šest mjeseci nakon gubitka, jer ljudima treba vremena da obrade i pomire se sa onim što se dogodilo”.
Srpska info
FOTO: FREEPIK