U srebreničkom selu Brežani služen je parastos za 32 mještana koje su na današnji dan prije 28 godina u kućama i dvorištima pobile muslimanske snage iz Srebrenice i okolnih sela.
Tim povodom prislužene su svijeće za pokoj duša nastradalih srpskih civila i položeno je cvijeće uz spomen-obilježje koje je nakon rata podignuto u ovom selu kao znak sjećanja na stradale.
Cvijeće su položili načelnik opštine Srebrenica Mladen Grujičić, te delegacije Boračke i Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila ove opštine, Boračke organizacije Bratunac i nekoliko stranačkih delegacija.
Za ovaj zločin, kao ni za ostale masovne zločine nad Srbima srebreničkog kraja, još niko nije odgovarao pred sudovima, iako su žrtve ubijane na najsvirepiji način.
– Prije 28 godina napadnuto je ovo srpsko selo i pobijeni su civili na svojim ognjištima. Ovdje se desio stravičan zločin nad srpskim narodom i bolno je što za to još niko nije odgovarao. Ovo je jedan u nizu zločina bez kazne počinjenih nad Srbima ovog kraja – rekao je Grujičić.
On je istakao da se neće odustati od borbe za istinu i pravdu i da će sudovi u BiH morati da prihvate činjenicu da je na području Srebrenice stradao i srpski narod, a ne samo bošnjački, kakva se slika jednostrano nameće svijetu.
Grujičić je rekao da različiti aršini i neravnomjeran odnos Tužilaštva i Suda BiH unose nepovjerenje u institucije BiH, unose razdor, pogoršavaju međunacionalne odnose i sprečavaju iznošenje istine o ratnim zbivanjima i srpskim stradanjima, a bez toga nema pomirenja i povjerenja među narodima.
Prema njegovim riječima, čim se uvidi da će neki svjedok potvrditi optužbe protiv počinilaca zločina nad Srbima, Sud traži bilo kakav razlog da prekine i odgodi suđenje tražeći nove dokaze i način da se optuženi oslobode odgovornosti sa istim obrazloženjem “zbog nedostatka dokaza”.
– Ubijali su sve što su stigli – žene, djecu i starce da bi protjerali sve što je srpsko sa ovog područja i etnički očistili srebreničku opštinu. Haški tribunal i pravosuđe BiH, koji su očito formirani da samo sude Srbima, moraće da počnu da procesuiraju i počinioce zločina u Brežanima i drugim srpskim selima oko Srebrenice i Bratunca – rekao je Grujičić.
Predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Srebrenice Branimir Kojić rekao je da su zločin u najvećem srebreničkom srpskom selu počinile komšije muslimani iz susjednog sela Osmače i iz Srebrenice i da je neprihvatljivo da još niko nije odgovarao za zločine počinjene nad mještanima Brežana.
– Niko nije odgovarao zato što su ubijeni Srbi jer pravosuđe BiH i Haški tribunal omalovažavaju srpske žrtve i njihove porodice. O tome je više besmisleno govoriti, ali nikada nećemo odustati od borbe za istinu i za odgovornost zločinaca čije su dušmanske ruke pobile srpsko stanovništvo u ovom i brojnim selima srebreničke opštine – poručio je Kojić.
Prema njegovim riječima, zna se ko su žrtve i kada su i kako ubijene. “Zna se i ko ih je ubio i na Tužilštvu BiH je da to dokumentuje i podigne optužnicu, pa i nađe dokaze, ako ih eventualno nema dovoljno, a ne da procjenjuje da nema dovoljno dokaza za podizanje optužnica, što je sramota pravosuđa i licemjerstvo neviđeno u civilizovanom svijetu”, dodao je Kojić.
Obradin Balčaković tog dana je teško ranjenog brata Živorada pet sati vukao kroz šumu da bi ga spasao od smrti.
– Bilo je strašno. Pucalo je sa svih strana. Od pucnjave, urlika, vikanja, galame i lupanja raznim predmetima stvorila se nesnošljiva buka. Upadali su u kuće i klali, ubijali ili palili žive ljude – prisjeća se Balčaković.
Preživjeli pričaju da su zločinci neke mještane uhvatili i odveli žive i da se još vode kao nestali.
Posmrtni ostaci Stanka Miloševića i gluvonijemih Dostane i Krstine Lazić, uprkos svim naporima i traženju, nikada nisu nađeni niti je ko odgovarao za zločin u ovom i ostalim srpskim selima u srebreničkoj opštini.
Članovi porodica nestalih ističu da to unosi dodatno nepovjerenje u institucije BiH i onemogućava proces međunacionalnog pomirenje i stvaranja povjerenja među preostalim stanovnicima ove opštine.
Preživjeli podsjećaju da su muslimanske snage najprije opkolile selo i započele pucnjavu, uz ubijanje svih koje su stigli.
Pod okriljem noći i jutarnje magle, te zahvaljujući poznavanju terena, neki mještani su uspjeli da pobjegnu u okolne šumarke ili da se sakriju u selu. Tako sakriveni gledali su svirepa ubistva nedužnog stanovništva. Zarobljeni su mučeni, masakrirani i spaljivani, umirući u najvećim mukama.
Najstarija žrtva tog masakra bio je 88-godišnji Stanko Milošević, a najmlađa 15-godišnji Ljubomir Josipović. Među ubijenima bilo je pet žena.
Mileva Rankić preživjela je napad, ali je tog dana ostala bez sinova – dvadesetogodišnjeg Miroslava i dvije godine starijeg Dragoslava, kao i muža Milisava.
Mileva ističe da je izgubila vjeru u pravosuđe i očekuje da će one koji su joj ubili supruga i sinove na kućnom pragu stići Božija pravda umjesto zemaljske nepravde.
– Godine prolaze, a niko ne reaguje i niko ne odgovara za ubijenu moju i nevinu djecu mnogih Srpkinja – priča ova majka žaleći što umjesto djece “Bog nije uzeo nju toga dana”.
Milovan Milošević je tog dana ostao bez devetnaestogodišnjeg sina Vidoja i oca Stanka, koji je imao 88 godina. Zbog posljedica ranjavanja tog dana jedva se kreće uz pomoć štaka.
Selo Brežani je, kao i ostala sela u Podrinju u koja su upale muslimanske snage, u potpunosti opljačkano i spaljeno, a više od polovine kuća još nije obnovljeno.
U Brežanima danas živi svega pedesetak stanovnika, dok ih je prije rata bilo 400.
(Tekst i foto: Srna)