Parastos i polaganje vijenaca biće kod Spomenkove biste u porti Hrama Rođenja Presvete Bogorodice, nakon liturgije.
Mile Savić, autor dokumentarnog filma “Spomenko na vječnoj straži”, rekao je Srni da Spomenko nije lokalna priča, već simbol hrabrosti mladog čovjeka koji se bori za svoj kućni prag.
– Spomenko je svijetao primjer humanosti i nesebičnosti koji se žrtvovao za druge – izjavio je Savić i poručio da u ovim teškim vremenima zahvaćenim pandemijom virusa korona ne bi trebalo da bude sebični, kao što nije bio ni Spomenko.
Nakon dokumentarnog filma “Spomenko na vječnoj straži”, koji je prikazan više od 50 puta u raznim gradovima i na festivalima dokumentarnog filma, Savić je prošle godine objavio dokumentarno-biografsku knjigu “Spomenko i Ozren”.
On pojašnjava da je knjiga nastala od Spomenkovih riječi koje je, između ostalog, rekao 1992. godine – “Meni je dobro, spavam s vojskom, hranim se sa vojskom. Nemam oca, nemam majke, i baka mi je poginula tu kod kuće, al` na Ozrenu ima dosta djece koja ne idu u školu, nemaju šta obući, jesti i piti. Apelujem na svoje vršnjake i sve dobre ljude da pomognu u vidu odjeće, obuće i lijekova”.
Savić ističe da bi svi trebalo da se vodimo ovim Spomenkovim riječima i pomognemo ugroženima oko sebe.
On naglašava da je Spomenko svijetao primjer humanosti i nesebičnosti koji se žrtvovao za druge i da je obaveza društva da se oduži malenom dječaku, a velikom čovjeku.
Savić je naveo da je sredstava od prodatih knjiga, te pomoći sveštenika Јovana Marijana iz Kanade i parohijana crkve u kojoj sveštenuje, kupljen kamen za izradu kip-spomenika Spomenka Gostića.
– Kamen je visine oko dva metra i nalazi se trenutno kod skulptura Željka Aleksića koji počinje sa izradom – rekao je Savić i zahvalio što su se u akciju pridružili i Ozrenci iz Švajcarske, te drugi pojedinci koji žele da doprinesu ovom istorijskom projektu.
On očekuje da će do kraja godine biti otkriven Spomenkov kip-spomenik u krugu manastira Ozren u Petrovu, za šta je dobijen i blagoslov Njegovog preosveštenstva vladike zvorničko-tuzlanskog Fotija.
Spomenko Gostić /rođen 1978. godine/ kao pripadnik Vojske Republike Srpske poginuo je od granate 20. marta 1993. godine, nedaleko od svog sela Јovići na planini Ozren. Tada je, osim njega, život izgubilo još pet srpskih vojnika.
Sahranjen je na mjesnom groblju Gornji Ulišnjak, gdje počivaju njegova majka i baka. To mjesto, kao i Spomenkovo selo Јovići, danas se nalaze u Federaciji BiH.
Nakon što je u ratu ostao sam, Spomenko se pridružio vojsci, gdje je prvo bio kurir, a kasnije je razvozio hranu vojnicima.
Nekoliko mjeseci prije pogibije naišao je na minu dok je konjskom zapregom razvozio hranu po liniji. Konji su tada stradali, a Spomenko je lakše ranjen.
Kasnije je otišao kod artiljeraca, gdje je i okončao svoj mladi život.
Poslije više od dvije decenije od pogibije mladi heroj sa Ozrena dobio je spomen-bistu u Doboju, koja je 20. marta 2014. godine postavljena u porti Hrama Rođenja Presvete Bogorodice.
Članovi Udruženja djece poginulih boraca “Nasljeđe” Republike Srpske obnovili su 2017. godine spomenik na mjesnom groblju Gornji Ulišnjak, a dobojski umjetnik Deni Božić oslikao je mural sa likom Spomenka Gostića u Ulici vojvode Stepe u Doboju.
(SRNA)