Na pitanje Srne da prokomentariše uvjerenost Pandurevićeve u autentičnost audio materijala na kome navodno međunarodni sekretar SNSD-a Željka Cvijanović govori o “kupovini” poslanika i stav da ovaj slučaj “testira spremnost istražnih institucija za borbu protiv korupcije”, Košarac je rekao da se od Pandurevićeve do sada moglo čuti mnogo besmislenih stvari, i to uglavnom u odbrani besmislene i “puzeće politike” koju vodi rukovodstvo SDS, koje je odmetnuto od svog članstva i onog što ono želi i osjeća da treba da bude politika njihove stranke.
“Pandurevićeva je, isto kao i neki drugi visokopozicioniran članovi SDS-a, od omražene i napadane osobe postala osoba hvaljena od bošnjačkih političara. Sjećam se kako su je optuživali za genocid, pričali da su ona i njena porodica pljačkali Bošnjake i držali jednu Bošnjakinju za vrijeme rata u kući kao privatnog roba. To je bilo u vrijeme kada su SNSD i SDS bili zajedno u aranžmanu na nivou BiH. Kada je predsjednik /Milorad/ Dodik stao u zaštitu Pandurevićeve, ona mu je tada zahvaljivala, a sve je to išlo preko Željke Cvijanović”, rekao je Košarac.
On je napomenuo da su napadi na Pandurevićevu prestali onda kada je “postala dobar saradnik bošnjačke politike i kojekakvih direktora na nivou BiH”, te je “postala vrlo prihvatljiva i prihvaćena osoba”.
“Kada je vodila interni rat sa jednim poslanikom SDS-a iz prošlog saziva, tražila je od Cvijanovićeve da tu pojasni neke stvari Mladenu Bosiću u njenu korist, a radilo se o jednoj temi oko koje nije bilo saglasnosti, takođe u vrijeme kada su SNSD i SDS zajedno nastupali na nivou BiH”, napomenuo je Košarac.