Pješke, stazama dugim 22 kilometra, kojima su prije 20 godina tražili spas – protjerani sa svojih ognjišta, Vozućani iz doline rijeke Krivaje i danas su prošli, evocirajući uspomene na stradale.
U akciji tzv. Armije BiH i odreda “El mudžahid”, od 10. do 24. septembra 1995. protjerano je 1.920 srpskih porodica.
Molitva za 130 nestalih u egzodusu, čije kosti traže i nakon 20 godina. Svijeće za 459 ubijenih srpskih boraca i civila. Vozuća je najveće srpsko stratište na Ozrenu.
“To je čisto etničko čišćenje, a o tome kako je akcija izvedena, možemo govoriti i o genocidnosti. Nažalost, to Tužilaštvo i sudstvo BiH ne prihvata”, kaže Milan Torbica, savjetnik u Ministarstvu rada i boračko invalidske zaštite Republike Srpske.
Upozoravaju na nepravdu i Vozućani, osmi put idući stazama egzodusa, kojima su prije 20 godina protjerani iz domova.
Većina protjeranih nije se vratila kućama. Nije ni Dragutin Ivanović koji je novo ognjište našao u Modriči. Kaže: “Većina se zadržala u Modriči, dobili smo placeve, tu živimo i radimo i većinom je naseljeno od ovih mještana”.
Sedamdesetsedmogodišnji Mirko Stanković vratio se među prvima na svoje, ali žali što su mladi odustali od povratka.
“I sad je sve ostalo baba i djed, sve je pomrlo… Mladi ljudi da se vrate moglo bi se živjeti, ima zemlje, nema šta ne bi se moglo raditi, ali ne mogu stari ljudi”, kaže Stanković.
U mjestu Stog ispred Crkve Svetog Georgija služen je parastos za stradale u proteklom ratu i osveštana spomen ploča poginulim borcima.