Ozimi usjevi, odnosno strna žita na području opštine Šamac su u fazi bokorenja, ali je većina usjeva iscrpljena jer je pri sjetvi vrlo malo poljoprivrednih proizvođača koristilo mineralno đubrivo u osnovnoj obradi, rekao je samostalni stručni saradnik za poljoprivredu Velibor Đokić.
On je naveo da je razlog za to i nedostatak sniježnog pokrivača, previše padavina u kratkom vremenskom periodu, pa su pojedine parcele bile i pod barama, a nadprosječno visoke temperature u decembru i januaru uzrokovale su izostanak procesa jarovizacije, što se može nepovoljno odraziti na dalji razvoj usjeva.
– U posljednjih nekoliko sedmica vremenske prilike su se promijenile, te su na zasijanim površinama vidljiva zabarenja usljed prekomjernih padavina. Takvi usjevi gdje su zadržane oborinske vode postaju žuti i čak dolazi do propadanja biljaka. Na usjevima ječma uočava se intenzivnije žućenje cijelih površina. Јečam je biljka koja je osjetljiva na temperaturna kolebanja i takvi uslovi dovode do fizioloških poremećaja u razvoju biljke – naglasio je Đokić.
On je savjetovao poljoprivrednim proizvođačima da na svim parcelama koje su zabarene prokopaju kanale i omoguće oticanje viška vode sa parcela, kako bi se umanjile štete i biljke normalno razvijale.
– Sa prvom prihranom ne treba žuriti, jer dolazi do njihovog procjeđivanja u dublje slojeve i dok su biljke u stanju mirovanja ne mogu usvajati unijeta hranjiva. Krajem februara ili početkom marta treba izvršiti prihranu azotnim đubrivima, u zavnosti od rezultata analize zemljišta, to jest prisustva hranljivih materija u zemljištu i ranijeg đubrenja u osnovnoj obradi. Obično količine mineralnog đubriva za prihranu se kreću od 200-250 kilograma po hektaru KAN-a sa 27 odsto azota, sem zobi gdje je potrebna manja količina azotnih đubriva, na primjer KAN 150 kilograma po hektaru – kaže Đokić.
On je napomenuo da je poželjno da se koristi azotno đubrivo KAN, jer su naša zemljišta većinom kisela i trebalo bi izbjegavati mineralno đubrivo ureu u ovom stadijumu, koje dodatno zakiseljava zemljište.
– Đubrenje je najvažnija agrotehnička mjera koja osigurava visoke i stabilne prinose gajenih kultura. Drugom prihranom u zemljište se unosi ostatak predviđene količine azota, mjesec dana nakon prve prihrane to jest u fazi vlatanja. Veoma značajna i kvalitetna mjera je i folijarno đubrenje – naveo je Đokić.
Sa porastom temperature dolazi do rasta korova i razvoja bolesti, pa sve proizvođače očekuju prva tretiranja strnih žita protiv korova i protiv bolesti biljaka i drugih štetnika.
Na području opštine Šamac zasijano je oko 2.950 hektara pšenice, 350 hektara ječma, 120 hektara tritikalea, zobi oko 40 hektara i oko 50 hektara uljane repice, malo su povećane površine sa pšenicom u odnosu na prethodne godine, vjerovatno zbog većih podsticaja od Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede.
Izvor: Srna