Postoje osobe koje kada su nervozne i zabrinute često mokre. Ovo nije toliko rijetka pojava i veoma je čest simptom tjeskobe.
Iako nema mnogo istraživanja koja bi mogla tačno objasniti zašto se mjehur opustili kada se pojavi anksioznost, zdravstveni stručnjaci pretpostavljaju da je riječ o nekoliko mogućnosti.
Kada ste mirni i opušteni, mjehur se postepeno puni urinom iz bubrega. Tokom cijelog dana vaše tijelo šalje signale vašem mozgu da trebate ići u toalet.
Međutim, kada se počnete osjećati tjeskobno, stvari se ne odvijaju tako glatko. To je uglavnom zbog činjenice da je naš mjehur blisko povezan sa sistemom straha našeg tijela i to je zapravo naš odgovor na borbu ili bijeg.
Kada se taj odgovor aktivira, naš mozak teži premostiti sve te signale koji nam govore da li je ili nije vrijeme za uriniranje. U isto vrijeme, mišići mokraćnog mjehura se sužavaju, što stavlja veći pritisak na mjehur i šalje nas u toalet.
“Dakle, kada se osjećate tjeskobno, reakcija straha vašeg tijela može se pokrenuti, preplaviti mehanizme za zadržavanje urina vašeg mjehura, uzrokujući potrebu za mokrenjem”, objasnila je psihologinja Ashwini Nadkarni za HuffPost.
Povrh svega toga, neki stručnjaci sumnjaju da odgovor na borbu stavlja naše bubrege u preveliku brzinu uzrokujući da proizvode više urina nego inače.
Također, kada osjećamo tjeskobu, postajemo previše svjesni vlastitog tijela i toga kako se osjećamo u vlastitoj koži, smatraju zdravstveni stručnjaci. Naprimjer, svaki otkucaj srca možete osjećati kao da vam ono jako lupa, ubrzano dišete ili imate potrebu za mokrenjem.
“Ljudi tada primjenjuju selektivni filter i usredotoče se na osjećaj da moraju mokriti, a zapravo, objektivno, oni možda neće mokriti koliko misle”, objasnila je Nadkarni.
Drugim riječima, da, možda ćete mokriti, ali vjerovatno nije toliko hitno kao što mislite da jeste.
Možete upravljati nekontorliranim mokrenjem
Dobra vijest je da postoje neke strategije koje možete poduzeti kako biste pokušali ukrotiti mjehur. Mnogi stručnjaci za mentalno zdravlje preporučuju prakticiranje kognitivne bihevioralne terapije ili CBT kako bi se lakše upravljalo tjeskobom, a time i mjehurom. CBT također može pomoći ljudima da shvate da je često mokrenje samo nuspojava njihove tjeskobe i da vjerovatno ne moraju mokriti onoliko koliko misle da trebaju.
Osim toga, vježbe mišića zdjelice mogu pomoći kod kontroliranja mokraćnog mjehura. Također, preporučuje se ograničavanje unosa tekućine, posebno napitaka s kofeinom kao što su kafa ili čaj.
Ukoliko pokušate sve ove savjete, a vaš vas mjehur ne bude slušao, možda zapravo patite od stanja preaktivnog mokraćnog mjehura. U ovom slučaju osobe zaista ne mogu kontrolirati mjehur. Ako sumnjate da imate ozbiljniji problem, urolog ili vaš ljekar mogu vam pomoći da utvrdite zašto je vaš mjehur preaktivan.