Dok je trajala liturgija oko svetinje je vladalo pravo opsadno stanje. Pored njega, uhapšeno je i nekoliko sveštenika iz Hrama Hristovog Vaskrsenja. Bilo je očigledno da je počela primjena anticrkvenog Zakona o slobodi vjeroispovijesti.
– Imamo petnaest minuta, ili koliko je potrebno da stignemo do Centra bezbjednosti. Dajte nam vaše matične brojeve, datume rođenja i brojeve telefona – rekao je jedan policijski službenik.
Sveštenstvo se branilo, nije htjelo da da svoje lične podatke, i branili su jedni druge, kako pojedinci nisu bili na služenju liturgije. Vijest se brzo pročula gradom pa se za kratko vrijeme ispred zgrade policije počeo okupljati narod.
U stanici vladika Amfilohije našao se na “isljedničkoj stolici”. Počelo je ispitivanje.
Policajac: Vaše ime i prezime?
Mitropolit: Arhiepiskop cetinjski, zetsko-brdski i skenderijski, mitropolit crnogorsko-primorski.
Policajac: Datum rođenja?
Mitropolit: Na dan Hristovog rođenja.
Policajac: Zaposlenje?
Mitropolit: Kod Boga, ako ste čuli za njega?
Policajac: Adresa?
Mitropolit: Trenutno na tronu Petrovića, u budućnosti uz Hrista.
Policajac: S kime ste kontaktirali posljednjih dana?
Mitropolit: Sa Bogom!
Policajac: Njegova adresa stanovanja?
Mitropolit: (rukom pokazuje na srce)
Policajac: Možete biti kažnjeni zbog ovoga?
Mitropolit: Poštujem samo Božji sud i nebesko carstvo.
Policajac: Možda nas onda uz pomoć Boga možete dovesti do nultog pacijenta.
Mitropolit: Ne treba mi Bog za to, već znam.
Policajac: Pa ko je onda nulti pacijent?
Mitropolit: Adam!
Policajac: Vi se zezate sa mnom?
Mitropolit: Ne zezam, to je sveta istina!
Policajac: Slobodni ste…
Mitropolit je u stanici policije zadržan šest sati, iako ispitivanje nije dugo trajalo. To je još više u narodu ulilo nepovjerenje prema institucijama sistema i tada već odlazećem režimu. Njegov grijeh je bio što je tog lijepog dana, na Cveti, došlo više hiljada vjernika iz Podgorice i drugih mjesta.