Nacistički glavni grad svijeta bio je plod umova Adolfa Hitlera i Alberta Spira. Projekat je započet 1937. godine, a napravljena je neviđeno velika maketa.
Čitavi dijelovi Berlina su uklonjeni, sve u isto vrijeme dok se planirao Holokaust. Hitler je viziju svoje nacističke distopije htio da nazove “Welthauptstadt Germania” (metropola svijeta Germania) i trebalo je, u teoriji, da bude gotova do 1950. godine.
Spir je Hitlera već impresionirao svojim radom u Nirnbergu, gdje je namjerno reinterpretirao klasičnu arhitekturu u masivne i vrlo nacističke građevine osmišljene da uplaše i pojačaju utisak moći. Hitlerova i Spirova ideja bila je da uzme sve monumentalne zgrade, bulevare ii skulpture koje Evropa ima te napravi kopiju, samo nekoliko puta veću.
Većina tih ljepota bila bi niz jednog sedam kilometara dugog bulevara koji bi najbolje ilustrovao veličinu i moć nacističke Njemačke. Na jugu bi se nalazila trijumfalna vrata, kao pariški Arc de Triomphe samo šest puta veći.
Na sjeveru, bulevar bi se otvorio prema ledini za održavanje parada koja se pruža prema velikim “Hitlerovim dvorima”.
Njegove su “dvore” inspirisale elegantne građevine rimskog Panteona i Bazilike sv. Petra, ali Hitleru je od elegancije bila važnija veličina. Neki kažu da je ozbiljno kompenzovao.
Odaje su trebalo da imaju 99 hiljada kvadratnih metara, i da budu napravljene s 200.000 tona materijala. Bio bi to centar nacističkog kulta i srce velegrada, te najveća zatvorena zgrada na svijetu koja bi mogla da primi 180.000 ljudi. Samo bi dah tih ljudi stvarao kišu jer bi se vlaga hvatala na plafone i kapala (što zvuči odvratno).
Samo je šačica zgrada sagrađena, a Hitlerov kancelarski kabinet uništen u bombardovanju Berlina 1945. godine. Desetak kilometara od centra napravljen je stadion za Berlinsku Olimpijadu koja se održavala 1936. godine. Bila je najveća u Evropi, slična rimskom Koloseumu, samo 200 metara duža.
Nakon uspjeha igara Hitler je zaključio da mu treba masivnija arena, ali ona je sagrađena samo do pola.
Ostatak velegrada Germanija bio bi premrežen putevima, željeznicom, tunelima i prostorima za stanovanje. Sama okolina ne bi činila dobro svojim stanovnicima koji bi se po gradu morali kretati komplikovanim tunelima ispod zemlje da ne naruše ljepotu i sklad spoljašnjosti. Arhitektura iskorištena da doslovno i metaforički ubije ljude u pojam.
Sa zemljom su sravnjeni čitavi Berlinski kvartovi, oduzeto je više od 60.000 stanova, i više od 100.000 Nijemaca je ostalo bez krova nad glavom. Od Jevreja je preoteto 25.000 stanova. Izbačeni su, poslani u getoe, pa u logore smrti, a Nijemci bez domova su nagurani u njihove domove. Jedno vrijeme su Jevreji bili radnici. Spir je navodno rekao da “su Jevreji naučili da prave cigle u egipatskom ropstvu”.
Upravo je to i početak Holokausta. Gros-Rosen, Bušenvald, i Mauthauzen logori smrti sagrađeni su pored kamenoloma, dok je Sašenhauzen napravljen pored ciglane. Spir je i potpisao ugovor sa SS-om kako sve cigle idu na gradilište Germanije.
Desetine hiljada umrlo je od neprekidnog rada na hladnoći. Radnu snagu od 130.000 ljudi nisu sačinjavali samo Jevreji nego i ratni zarobljenici, a uskoro si krenuli da “skupljaju” Rome, Sinte, homoseksualce i prosjake da se “pojača” proizvodnja.
Imao je Hitler svoje unutrašnje kritičare. Spirov saradnik Hans Stefan nacrtao je niz karikatura kroz koje parodira megalomaniju. Smatrao je i da su ovi planovi u kontrastu s istorijom i kulturom Njemačke, te zato uvredljivi, a Hitlerovo micanje spomenika i nadogradnje svetogrđem.
To je pokazivao kroz svoje radove. Gradnja je stala kako je rat napredovao. Spir je bio toliko uvjeren u nacističku pobjedu da se veselio bombardovanju Berlina da se sve sravni sa zemljom i krene u pravu izgradnju. Na kraju je zapravo imao sreće.
Dok je Hitler počinio samoubistvo te nije išao na sud, Spir je u Nirnbergu tvrdio da nije imao pojma o Holokaustu te nije smaknut. Sljedećih 20 godina proveo je u zatvoru Spandau.
Nezavisne novine