Ljubavne veze često nose obrasce iz djetinjstva, a dva osnovna straha koja se unose u odnose u odrasloj dobi ostaju trajno prisutni.
Jedan od njih postaje primaran, dok drugi ostaje u pozadini, a upravo izbor partnera često se odražava na taj sekundarni strah.
Prema riječima terapeuta i psihologa Paola Daniona, dva straha koja oblikuju skoro svaku ljubavnu vezu uključuju strah od napuštanja, kao i strah od gubitka sebe, odnosno osjećaja da vam nestaje vaš identitet.
“Ti strahovi se razvijaju u porodicama koje naginju ka prevelikoj povezanosti ili udaljenosti. U porodicama s pretjeranom povezanošću granice su tanke, a naglasak je na zajedništvu i ugađanju drugima, pa se kasnije u vezama nosi strah od gubitka sebe ili od napuštanja. U pojedinim porodicama vrijednosti se zasnivaju na samostalnosti i slobodi, a odrasla djeca iz takvih okruženja u vezama mogu nositi bilo koji od ova dva straha”, rekao je Danion za Psychology Today.
On dodaje da u partnerskim odnosima ti strahovi mogu da se pojave u različitim kombinacijama.
“Ponekad jedan partner teži stalnoj bliskosti, dok drugi naglašava granice. U drugim slučajevima oba partnera mogu dijeliti isti strah, bilo od napuštanja što dovodi do spajanja i nedostatka individualnosti, ili od gubitka sebe, što rezultira međusobnom udaljenošću”, poručio je psiholog.
Danion ističe da proces iscjeljenja uključuje učenje zdravih granica, koje nisu pretjerano slabe.
“Oni koji nose strah od napuštanja trebaju razviti odgovornost za svoju sreću i stvoriti dodatne izvore podrške. Oni koji nose strah od gubitka sebe treba da uče kako da održe emocionalne granice bez udaljavanja i prihvate partnerovu potrebu za povezanošću.
(klix.ba)