Ima ljudi koji ne zaslužuju da im kažeš ili razgovaraš sa njima u četiri oka.
Toj grupi ljudi pripadaš Ti Dubravac, zato ti se obraćam javno.
Pošto si ,,ljudska gromado” odlučio da me hapsiš, i sa tim ciljem poslao policiju na moju kuću, ne zaslužuješ da Ti se obraćam sa Vi.
Naime, u privatnoj – zatvorenoj grupi, objavila sam predlog transparenta:
“SIJEČEŠ NOS SEBI I POTOMCIMA; VRATI MANDAT DUBRAVAC, SPASI SE!”.
“Ljudino”, “muškarčino”, uplašio si se i prijavio me policiji. Slagao si u prijavi da sam ti prijetila, jer ovo je politička poruka, metafora, u krajnjem citat iz Biblije.
Nos je metafora za obraz, ko obraza ima.
Koja i čija tajna služba ti je dojavila, šta piše u privatnoj poruci – grupi zatvorenog tipa?
Sram te bilo, zastiđe ljudsko, poslao si policiju na mene i istraumirao mi roditelje i porodicu zbog tvog nosa.
Meni je 21 godina, student sam fakulteta političkih nauka (prosjek ocjena 8.80).
Šta ti je bio cilj?
Da se uplašim i pobjegnem iz zemlje, kao što su to uradile već hiljade ljudi!
Nekada su lopovima i lažovima sjekli nos. Danas se to ne radi, ali je ostalo u narodu, onome ko krade i laže da sam sebi siječe nos, jer niko to drugi ne može da uradi, osim čovjek sam sebi.
Je li tebi Dubravac ostao i patrljak od nosa? Džaba se uhvatiš za nos, kad izađeš među ljude, nemaš se za šta uhvatiti.
U narodu kome ja pripadam posebno se gaji kult predaka.
Otuda ima mudra misao u našem narodu, koja je upozorenje da budemo dobri ljudi, a glasi: ” Misliš li mrijeti?”
Ja ti želim dug život, ali jednog dana i ti i ja, Bogu ćemo na istinu i stati pred đedove, oni nas čekaju. Kako ćeš bez nosa, sinji kukavče izaći pred njih?!
Mandat nije tvoj, već je dobijen glasovima naroda od Trebinja, preko Bijeljine i Doboja, do Banjaluke i Prijedora. Dakle, sa liste za kompenzaciju, a ne tvoj. Tvoje pravo je da misliš šta god hoćeš, radiš po sopstvenom izboru, prelaziš iz partije u partiju; ali nemaš pravo da nosiš sa sobom, ono što nije tvoje. Tako daješ meni za pravo, da lopova nazovem lopovom i da upotrijebim mudru misao našeg naroda: “Imaš li nosa (obraza)?”
U mandatu koji si ukrao, i moj je glas i mojih prijatelja iz Brčkog, i mojih roditelja, na čiju kuću si poslao policiju! Sram te bilo od… kad obraza nemaš!
Sat vremena sam davala iskaz policiji u Čelincu. Fini i pristojni ljudi. Nelagodno je bilo i meni i njima. Nedostajao nam je Nušić, jer je predmet istrage bio – jedan okideni nos!
Stid je poslednja odbrana ljudskosti. Spavaš li mirno? Stidiš li se soli i pogače sa kojom sam te dočekala u Brčkom, prije mjesec dana? Stidiš li se razgovora sa građanima tom prilikom? Stidiš li se hrasta, svetog srpskog drveta, koje sam ti donijela autobusom iz Brčkog u Banja Luku? Stidiš li se nosa (obraza) ako je i patrljak ostao?
One koji su živeli bez nosa (obraza) i stida naš narod je zvao – repati beznosonja! Kako Tebe Dubravac zovu sada?
Da citiram Bibliju: “Ako i sjedim u tami Gospod će mi biti svjetlost”.
Neka ti Gospod bude svjetlost i vratiš se među ljude Dubravac, makar i zakrpljenog nosa. Za izdaju i izdajnike nema oprosta, dok se ne pokaju!
Vrati ono što nije tvoje i spasi se Dubravac. Spasi se, znači spasi obraz.
Kako ćeš pred đeda i pred pretke bez nosa.
Vrati mandat Dubravac, spasi se, spasi nos – obraz svoj!
Borjana Popadić.
Portparol DNS i potpredsjednik Odbora Brčko