Ana Gačić jedna od onih kojim je presuđeno da su odgvorni za neodržavanje novogdišnje večeri u Banjaluci pisala je gradonačelniku Banjaluke Igoru Radojičiću.
Pismo prenosimo u cijelosti:
Poštovani gradonačelniče,
Nisam sigurna zašto Vam se obraćam sa “poštovani” ili persiram, vjerovatno zato što su me roditelji vaspitali da poštujem starije. Ali sam sigurna da nikakvo drugo poštovanje niste zavrijedili.
Kako da poštujem čovjeka koji je spreman uništiti tri mlada života zarad svojih političkih ciljeva?
Kako da poštujem čovjeka kome je bitnije da se plati neodržani i već otkazani koncert, nego da se riješi ubistvo u njegovom gradu?
Kako da poštujem čovjeka koji ćuti na sve probleme u svom gradu, ubistva, piralen, kupovinu stanova, deložacije, a nije mu problem reći da smo mi uništili Novu godinu?
Mi nismo uništili Novu godinu, ali Vi uništavate svoje građane, srpsku mladost, svojim (ne)radom i (ne)djelima.
Moje kolege i ja, gradonačelniče, nismo kriminalci. Meni kao studentu ne bi bilo svejedno odvojiti ni 100KM za kaznu. Kamoli hiljadu. O deset hiljada da ne pričam. A ovih 180 hiljada sam samo gledala na filmovima i čitala u knjigama. Tamo najveće kriminalce kažnjavaju tako.
Ja nisam ničiji “žrtveni jarac”, kako ste naučili Vaše mlađe kolege da kažu. To je očigledno obrazac ponašanja po kome su učili Vas i po kome Vi učite Vaše “mlade nade”. Ja sam mlada djevojka puna empatije za sve ljude u ovoj zemlji. Neko sam ko se želi boriti da u ovoj zemlji mladi ostaju. Neko ko je svojim volonterskim i aktivističkim radom pokazao i dokazao koliko voli ovu zemlju. I spremna sam se boriti za svakog čovjeka ovdje. Moja moralna dužnost je bila da izađem na Trg. Moja moralna dužnost je bila da se borim za istinu i pravdu.
Boli me što Vi to ne vidite. Boli me što tjerate svoje mlade kolege da kažu da se narodni poslanik krije iza nas. Evo danima ga pokušavam naći, ali nikako da otkrijem gdje je on to iza mene sakriven.
Ruku na srce, Draško je bio među prvim osoba kojima smo se javili kako prošle kad su nas Vaši režimski mediji napadali, tako i sada kad smo dobili ovu sramnu tužbu. Taj narodni poslanik, kojeg Vi prozivate, opravdao je svoju funkciju narodnog poslanika, te stao uz svoj narod. Prvi ponudio svu pomoć koju može. A pored njega, ovih dana nam se javilo na stotine ljudi, koji su ogorčeni Vašim postupkom, koji su spremni da skupljaju novac kako bi nam pokazali da u ovome nismo sami. Iza Vas je možda Vaša stranačka mašinerija, režimski mediji i privatne institucije. Ali iza nas je narod, pošteni ljudi kojima je dosta Vašeg bahatog ponašanja, narod koji je spreman boriti se za svoju omladinu.
I Pavle i Bojana i ja smo izašli na Trg iz želje da se riješi ubistvo našeg vršnjaka. A ne zbog partije ili bilo čega političkog.
Kažete da niste tužili pripadnike grupe Pravda za Davida, već aktiviste PDP-a. Vi ste, gradonačelniče, tužili troje mladih ljudi, studenata, koji su željeli ostati, raditi i stvarati u ovoj zemlji. Udarili ste na svu mladost u Republici Srpskoj, jer ko bi poslije ovakvog čina više ikada smio ustati i reći šta mu smeta. Udarili ste na naše porodice, na naše roditelje, udarivši ono do čega im je najviše stalo.
Mojoj mlađoj sestri, koja svaki dan plače jer ne zna što je moje ime u medijima, uspjela sam objasniti šta je drugarstvo, solidarnost, borba za istinu… ali teško da ću joj moći objasniti da postoji neko ko je protiv toga i da kažnjava one koji se bore za istinu. Mojoj majci koja živi preko 200 kilometara daleko od mene ne mogu obećati da će sve biti u redu i da ja neću proći kao David. Njihove suze Vam neću oprostiti.
Ali ovo sijanje straha, unošenje nemira i panike, mene neće otjerati odavde. Taj strah je moja hrabrost i moj izvor energije da se borim. Protiv Vas i Vama sličnih, protiv loših ljudi koje branite.
Kad nepravda postane zakon, tada otpor postaje dužnost!
Prvom nečovjeku Banjaluke,
Anja Grubačić