Većina organa kidnapovanih Srba sa Kosmeta isporučena je na Bliski istok u Damask, glavni grad Sirije, navedeno je u izvještaju sa oznakom “strogo povjerljivo” šefa Misije za istrage zločina iz Skoplja i Prištine Emona Smita.
Srna je u posjedu povjerljive prepiske Smita sa šefom Misije za istrage Patrikom Lopezom Teresom u kojoj Smit, na Teresov zahtjev, dostavlja izvještaj o ishodu razgovora sa šefom UNMIK-ovog Odjeljenja za pravdu Polom Kofijem u vezi sa zločinima na KiM, sa posebnim osvrtom na “žutu kuću” na sjeveru Kosmeta. Smit je naveo da se svjedok “B” iz Prizrena pridružio OVK u septembru 1998. i da mu je ispričao o prvoj isporuci 2. jula 1999.
Svjedok “B” je detaljno opisao kako se sa grupom pripadnika tzv. OVK odvezao do Talinovaca, gdje je u podrumu kuće OVK držala petoro zarobljenih Srba. Pripadnik OVK iz Uroševca, nazvan “treći tip”, Srbe je psovao i prijetio da će sada morati da “plate za sve što su uradili Albancima”. Sljedećeg jutra patrola OVK privela je još jednog Srbina. “Treći tip” im je dao neko pakovanje i preuzeo zarobljenog Srbina. Svjedok “B” je rekao da im je donio doručak i da je bio iznenađen da je hrana za zarobljenika bila tako obilna.
– Sa “trećim tipom” došao je još jedan Albanac, doktor. On je naredio Srbima da skinu košulje i pitao ih da li su udarani. Potom su poslati u Prizren – navodi se u izvještaju.
Smit prenosi da je svjedok “B” pomislio je da će biti razmijenjeni za zarobljene Albance. Prošli su granicu bez problema pozdravljajući njemačke vojnike kratkim trubljenjem. “Četvrti tip” i “treći tip” napustili su vozilo u Bićaju.
– Tamo su ukrcali dva čovjeka, od kojih je jedan Arapin iz Egipta. Odvezli su se do Burela u centralnoj Albaniji, gdje su “isporučili” Srbe – kaže Smit.
Druga “isporuka”, kako je napisao Smit, obavljena je 14. jula kada su se “B” i njegov “kolega” odvezli do Grekovaca, a odatle u selo Dubrava, pa ponovo u Grekovce i potom “u blizini dva manastira gdje su pokupili troje Srba na obali Dušnice”. Kasnije, na putu za Prizren, “pokupili su još dva srpska zarobljenika od jedinice OVK”.
– Ta dvojica su bili užasno pretučeni. Odveli su ih u kuću Albanca u Prizren, a iz malog kamiona izveli su još šest Srba – stoji u izvještaju.
Srbi su bili zatvoreni u kuću, a sa njima je bila “ciganska djevojčica i starija žena”. Sljedeće jutro su pokupili troje Srba. Potom su se svi odvezli do Kukeša, gdje su se sreli sa Turčinom-Albancem, Mahmutom.
– Mahmut nam je prigovorio što kasnimo i upozorio da bi bilo bolje da se držimo dogovora jer avion ne može da čeka – prenosi Smit riječi svjedoka, dodajući da se konvoj odvezao dalje do Fuše-Kruje.
Svjedok “B” je 18. jula obavio još jednu “isporuku” tri srpska zarobljenika iz Suve Reke. Naredbodavci su svjedoku “B” dali uslovni odmor do 19. avgusta, ali je u tom periodu njegov zamjenik sa “trećim tipom” obavio nekoliko “isporuka” sa druge dvije grupe OVK, da bi ga tog dana pozvali da im se javi hitno.
– Tog 19. avgusta su se odvezli do sela Pirane, gdje su preuzeli 10 do 12 zarobljenih Srba i ukrcali ih u kamion. Potom su između Pirane i Landovice pokupili još šest-sedam Srba – navodi se u izvještaju.
Svjedok je naveo da im je “treći tip” objasnio da je ovako lakše da ih sve pokupe u grupi i prebace odjednom u Albaniju jer njihov “posao” postaje sve osjetljiviji i da je bolje da se ne “kockaju” sa KFOR-om i ostalim frakcijama OVK. Stigli su u Kukeš isti dan i prespavali na seoskom gazdinstvu, gdje je već bilo pet srpskih zarobljenika. Sljedeće jutro “treći tip” i kolega svjedoka “B” produžili su do Burela sa četvoro srpskih zarobljenika u kombiju, dok su ostali u oblasti Kukeša.
Otišli su u drugi kraj Burela, u kuću koja je iznutra izgledala kao mala medicinska klinika, sa prizemljem koje je ličilo na restoran. Smit je naglasio da je “treći tip” rekao da se većina ljudskih organa isporučuje na Bliski istok, u Damask. Vozač svjedoka “B” mu je kazao da je on u okviru drugih grupa OVK prebacio oko 60 srpskih zarobljenika u Albaniju, ali da je samo polovina njih “korišćena” za trgovinu organima. Dodao je da su neki bili podvrgnuti medicinskim pregledima i testiranjima u Kukešu i Bićaju, kao i da su Mahmut i njegovi prijatelji, “treći tip”, visoki zvaničnici OVK i albanski gangsteri zaradili čitavo bogatstvo, dok su njima davali “mrvice hljeba”.
“Biznis” cvjetao poslije rata
“Treći tip” je upozorio svjedoke da o svemu ćute i da će biti dobro nagrađeni. Objasnio je da su rat i haotični vakuum po završetku rata bili izvanredna situacija za “biznis”, da već imaju isuviše “porudžbina” i da im je Mahmut bio od velike pomoći u ubjeđivanju “klijenata” da oni nisu prevaranti.
(SRNA)