U zlatno doba Holivuda Odri Hepbern je bila njegova najsjajnija zvijezda na velikom filmskom platnu. Nakon godina obilježenih baletom koje je provela u Belgiji, Nizozemskoj i Londonu, Odri je skinula baletne papučice i započela svoju filmsku karijeru.
Nekoliko manjih uloga bilo je dovoljno da 1951. godine Odri zakorači na pozorišne daske u predstavi “Gigi”. Samo dvije godine nakon uspješnog nastupa na Brodveju, za svoju prvu veliku ulogu na filmskom platnu u filmu “Praznik u Rimu”, danas jednom od omiljenih klasika, bila je nagrađena “Oscarom”, “Zlatnim globusom” i BAFTA nagradom i tako ušla u istoriju filma kao prva glumica kojoj je pripala čast osvojiti tri najprestižnije filmske nagrade za istu ulogu.
Nakon “Praznika u Rimu”, Odri je nanizala zapažene uloge u jednako uspješnim filmovima poput “Sabrine”, “Rata i mira” i “Doručka kod Tifanija” i svojom prizemljenošću, skromnošću i talentom očarala publiku i kritiku te postala miljenica režisera i kolega glumaca.
Svaka nova uloga ispunjavala je filmski ormar Odri Hepbern predivnim kreacijama poznatih dizajnera i kostimografa. Mala crna haljina, dolčevita, baloner, prugasta majica i bijela košulja, hlače cigarete kroja i voluminozne suknje bili su dio njenog filmskog stila, a danas, baš poput njenih filmova, postali su klasici.
Sve oko Odri tada je bilo magično, tako su se desile i poneke magične i neočekivane priče, kao čista slučajnost, a postale su dio istorije.
Naime, davne 1953. godine Odri Hepbern je prvi put ušetala u pariski studio Ibera de Živenšija odlučna u namjeri da od dizajnera naruči haljine za svoj novi film “Sabrina”.
Živenši se u prvi mah izvinio i rekao kako je previše zaposlen radom na novoj kolekciji da bi prihvatio tako zahtjevan posao, ali Odri nije željela odustati od svoje ideje i zamolila ga je da joj pokaže kreacije koje ima u studiju. Na prvi pogled bilo joj je jasno da je baš to ono što je tražila. Tako je započela saradnja koja se pretvorila u doživotno prijateljstvo.
“Bilo je to nešto poput braka. Malo pomalo naše povjerenje jedno u drugo je raslo. Nikada nije bilo kritikovanja, nervoze. Uvijek sam poštovao njen ukus. Ona nije bila poput drugih filmskih zvijezda. Voljela je jednostavnost”, kazao je Živenši 2015. godine na predstavljanju svoje knjige “Odri, s ljubavlju”.
Iako je prvobitno došlo do nesporazuma, modni dizajner je tada prihvatio ponudu i osmislio tri kreacije – crnu haljinu s mašnama, komplet sačinjen od sakoa i suknje i čuvenu haljinu boje slonovače s crnom čipkom, koja je ostala upamćena do danas. Nakon izrade skica Živanši je otputovao u Ameriku, a ostalo je istorija… Dvojac je otpočeo lijepo prijateljstvo tokom rada na filmu “Sabrina”, da bi kasnije osmislili i jedan od čuvenih Givenchy parfema.
Sa druge strane, javili su se izvjesni problemi u vidu nesuglasica između ovog kreatora i glavne kostimografkinje filma Edit Hed, koja je željela sama da dizajnira kostime. To je dovelo do toga da ne prihvati činjenicu da iza haljine stoji tuđi potpis.
Tako je haljina koju junakinja filma nosi na plesnom podijumu na kraju postala žrtva nesuglasica. Naime, Edit Hed je iz osvete ovu haljinu odložila u kamion studija “Paramount Pictures”, zbog čega je bila zagubljena sve do 2017. godine. Po pronalasku je prodata na aukciji za čak 217.000 američkih dolara.
Koliko je Odri uživala u Živenšijevim kreacijama govori i činjenica da je svojevremeno izjavila: “Samo sam u njegovoj odjeći svoja”.
Filmske haljine:
“Funny Face” (1957)
Za razliku od odjeće u filmu “Sabrina”, koju je odabrala iz postojećih Živenšijevih kreacija, ona koju je Odri nosila u ovom filmu dizajner je radio po mjeri i isključivo za nju. Među brojnim kreacijama posebno se ističe crvena toaleta upotpunjena šalom od šifona u istoj boji. Treba istaknuti i za ono vrijeme poprilično modernu vjenčanicu, koju su tih godina kopirale mnoge mlade širom svijeta.
“Doručak kod Tifanija” (1961)
U jednoj od najlegendarnijih filmskih scena svih vremena Odri Hepburn jede doručak ispred prozora draguljarnice “Tiffany” odjevena u dugu crnu haljinu od satena. Nema sumnje da je upravo ova scena zauvijek učvrstila status crne haljine kao svevremenskog odjevnog komada.
“Charade” (1963)
Ovaj film sjajno je demonstrirao modnih stil šezdesetih godina 20. vijeka. Kostimići, vuneni kaputi, visoke kragne, šeširi – Živenši se i ovdje pobrinuo da svaki detalj glumičinih modnih izdanja bude besprekoran.
“My Fair Lady” (1964)
Nezaboravna bijela čipkasta haljina ukrašena masivnim mašnama uz dodatak upečatljivog šešira sjajno je dočarala transformaciju djevojke iz radničke klase Elize Dulitl u ženu iz visokog društva.
“How to steal a million” (1966)
Povratak male crne haljine, ovaj put napravljene od čipke, Odri je na svoju ruku začinila čipkastom maskom.
“Rekla je kako bi bilo dobro da pokušamo napraviti nešto drugačije s odjevnim kombinacijama. Predložila je masku. Rekao sam joj kako ih ne volim. Previše podsjećaju na karneval”, komentarisao je Živenši, ali je ipak udovoljio njenoj želji, dizajnirao je i naposljetku priznao kako je to bila odlična ideja.
Izvor: Nezavisne novine