Bivši hrvatski reprezentativac će posljednji meč odigrati 5. juna, kada će njegov Veclar ugostiti Gepingen u posljednjem kolu njemačkog šampionata.
“Vrijeme je za kraj. Sve je nekako došlo zapravo jako brzo, ali drago mi je da sam imao uspješnu karijeru. Još bih mogao trčati sat vremena gore-dolje, no moram prihvatiti da je jednostavno došao kraj. Nadam se da me leđa neće izdati u posljednjoj utakmici”, rekao je Ivano i dodao:
“Biće jako puno emocija. Ovo je bio posao koji sam najviše volio. To je bio moj život 20 godina. Nadam se da ću preživjeti dan prije oproštajne utakmice i ceremoniju nakon utakmice, tako da svi možemo proslaviti kraj sezone i kraj moje karijere i otići svi sretni i zadovoljni kući.”
Osvrnuo se Balić i na uspjehe s hrvatskom selekcijom:
“Imali smo puno sjajnih godina u reprezentaciji. Za mene osobno je najdraža bila 2003. godina i zlatna medalja sa Svjetskog prvenstva u Portugalu, ali pravi sportaš se nikada ne bi smio zadovoljiti samo s jednim uspjehom. Treba uvijek tražiti više, a tako sam i ja tražio.”
Otkrio je bivši as Splita, Metkovića, Portland San Antonija, Zagreba i Atletiko Madrida da sebe u budućnosti ne vidi u trenerskoj ulozi.
“Ma ne, nije to za mene. Trener mora svaki dan brinuti o svim igračima, o njihovom fizičkom i psihičkom stanju, a uz to i taktici igre. Ja definitivno nisam za trenera”, zaključio je Balić, koji je za Hrvatsku igrao 11 godina i s kojom je, između ostalog, osvajao zlata na Svjetskom prvenstvu (2003) i Olimpijskim igrama (2004).
Proglašen je najboljim igračem svijeta 2003. i 2006. godine, a 2010. i za najboljeg svih vremena. Bio je najbolji hrvatski sportista 2007. te najbolji rukometaš Hrvatske 2004, 2006, 2007. i 2008. godine.
NEZAVISNE NOVINE