Među žrtvama su 34 žene, prosječne starosti 57 godina i troje djece do 12 godina, kao i 65 dobrovoljaca sa prostora Srbije i BiH koji su došli na Ravne Kotare da zajedno sa domicilnim Srbima brane njihova vjekovna ognjišta.
Od ukupnog broja žrtava, do sada je rasvijetljena sudbina 337 lica, dok se na evidenciji nestalih vodi još 11, od čega šest civila, među kojima su tri žene.
U zbjegovima je u narednih nekoliko mjeseci umrlo još 165 lica, uglavnom starije populacije.
Agresija je počela 22. januara 1993. godine i bila je treća po redu agresija Hrvatske na zaštićeno područje UN, u čije članstvo je primljena dvije godine ranije.
U narednih nekoliko dana hrvatske oružane snage su uspjele da zauzmu nekoliko desetina kilometara kvadratnih na Ravnim Kotarima, uključujući aerodrom Zemunik i nekoliko visova na Velebitu, te da preuzmu kontrolu nad branom i hidroelektranom Peruća.
U ovoj agresiji najviše su stradala srpska sela Islam Grčki, Kašić i Smoković, kao i etnički mješovita sela Murvica, Crno, Zemunik Gornji, Poljica i Islam Latinski.
Srbi iz tih sela su pobijeni, prognani ili odvedeni u zatvore i logore, a njihova bogata imanja opljačkana, opustošena i uništena.
Kulturni spomenici, groblja i crkve su devastirani, oskrnavljeni ili porušeni, među kojima i Dvori Јanković Stojana u Islamu Grčkom sa crkvicom Svetog Georgija /osveštana 1675. godine/ u kojoj je sahranjen poznati književnik Vladan Desnica, Crkva Svetog Georgija u Smokoviću /osveštana 1567. godine/ i te Crkva Svetog Ilije u Kašiću /osveštana 1872. godine/.
Sa ovog područja protjerano je više od 10.000 Srba, koji su se raselili širom svijeta.
Јedan od težih zločina desio se već prvog dana agresije na prevoju Mali Alan na Velebitu, u neposrednoj blizini osmatračnice UNPROFOR-a, kada su pripadnici hrvatske specijalne policije iz zasjede ubili i masakrirali 22 pripadnika SVK s područja Gračaca.
Ovaj masakr počinili su pripadnici Petog voda iz sastava “Alfe”, kojim je komandovao Milijan Brkić zvani Vaso, donedavni zamjenik predsjednika HDZ-a i potpredsjednik Hrvatskog sabora u prethodnom sazivu.
Operaciju “Maslenica” su planirali i izveli Јanko Bobetko, Ante Gotovina, Ante Roso, Mirko Norac i Mladen Markač, uz znanje i odobrenje tadašnjeg predsjednika države i vrhovnog komandanta oružanih snaga Franje Tuđmana, a koji su već tada bili ili su naknadno unaprijeđeni u činove generala.
U vrijeme ove agresije načelnik artiljerije sektora “Velebit” bio je Albanac sa Kosova i Metohije i bivši oficir ЈNA Agim Čeku od čijih granata je, usljed neselektivnog granatiranja po dubini područja opština Benkovac i Obrovac, i stradalo najviše civila.
On je kasnije na Kosmetu obavljao dužnosti komandanta terorističke OVK i Kosovskog zaštitnog korpusa, a od 2006. do 2008 bio i premijer.
Iako je agresija izvršena na zaštićenu zonu UN i pred očima mnogobrojnih pripadnika UNPROFOR-a, do sada, ni pred međunarodnim ni pred domaćim sudovima, niko nije procesuiran za zločine nad Srbima.
Prema službenom popisu stanovništva u Hrvatskoj iz 1991. godine, u Kašiću je živjelo ukupno 765 žitelja, od toga 99 odsto Srba, u Smokoviću 1.029, od toga 96 odsto Srba i Islamu Grčkom 1.139 stanovnika od kojih 87 odsto Srba.
Prema popisu stanovništva u Hrvatskoj iz 2021. godine, u Kašiću je živjelo 69, u Smokoviću 162 i u Islamu Grčkom 150 žitelja, bez oznake nacionalne pripadnosti.
Izvor: Srna