Nadahnut predgovor “Šta misli visibaba (kroz teleskop dogledalo)” napisao je književnik Mirko Vuković, ističući da je o Stevkinom životu i djelu već dovoljno napisano i poznato, ali da je njegova sublimacija svedena na jednostavnu himnu o ljubavi koja nikad ne prestaje.
– Stevka Kozić Preradović sa pozicije svog bogatog životnog iskustva ovom knjigom zapravo poručuje i najmlađim i onim starijim da u ljubavi nema škrtičarenja i da se ona umnožava utoliko više što se većma pruža. Da smo s njome uvijek na dobitku. Čak i onda kada gubimo – piše Vuković.
I ova knjiga jeste izgrađena na ljubavi svih vrsta, ljubavi prema poeziji i djeci, ljubavi prema umjetnosti, ljubavi supružnika i ljubavi prema božanskom nadahnuću. Umjetnica nije za života dozvolila da njene godine potisnu sjećanje na dijete u njoj, njena proza i pjesme odišu ljubavlju, kakvu samo dijete može osjećati, bezuslovnu i iskrenu. Potpuno je svejedno da li pjesnikinja piše o potrazi za klikerima, Drakulinom snu, lavljoj kandži koja čuva auto, vitezovima, radoznalim dječacima, bakama, suncu, kućama, svaki put ona talentom i ljubavlju pretvara svoje riječi u literarna čudesa koja samo mašta djeteta može zamisliti i oživjeti.
Pisac Mirko Vrućinić, koji je napisao pogovor za knjigu “Cvjetna niska raskoši i ljepote”, jasno skreće pažnju na činjenicu da je Stevka Kozić Preradović čitav život pisala iz srca i duše, vodeći uvijek računa da emocije budu na prvom mjestu.
– Stevka stvara poučno, jezgrovito djelo blisko malim čitaocima. Ono se odlikuje raznolikošću sadržaja a najviše bogatstvom stilskog i jezičkog izraza. Stevka piše nježno i osjećajno iz srca i duše i to one čiste, dječije. Jezik joj je jasan, čist, bogat i raskošan, a stil slikovit, topao i osjećajan, što predstavlja dodatnu vrijednost ovoj zbirci – rekao je Vrućinić.
Dodatno bogatstvo knjige su fantastične ilustracije Evite Bojkovac, koja je uradila i naslovnu stranu knjige, a njom se velika književnica skromno oprostila od svoje publike, kojoj je tokom cijele karijere poklanjala pjesme i priče, tražeći zauzvrat samo ono što je davala, a to je, da ne bude dileme, ljubav.
Karijera
Stevka Kozić Preradović (1945 – 2003) rođena je u Gornjim Karajzovcima, bila je pjesnik, prozni i dramski pisac za djecu i odrasle, književni kritičar, putopisac. Objavila je tridesetak knjiga poezije i proze. Već 1964. godine nagrađena je u Banjaluci za roman u rukopisu “Ključ nisam našao”. Prevođena selektivno na 16 jezika počev od pjesme “Gost” 1970. Kasno, tek 1973. objavljuje prvu zbirku pjesama ovjenčanu “Kočićevom nagradom” (Društvo pisaca Bosanske Krajine). Uvrštena je u 45 antologija proze i poezije domaćih i stranih autora, te u lektiru od 2003. i studijske programe za dječiju književnost od 2015. godine. Značajnije nagrade koje je dobila za knjige i doprinos razvoju kulture su “Veselin Masleša”, “Šušnjar”, “Kočićevo pero”, “Dragojlo Dudić”, “Pesnički krčag”, “Slovo Kočiću”, “Ključ Modrog grada”.
Izvor: Glas Srpske