Na spomenik stradalim, koji su nakon rata podigli preživjeli mještani Brežana, cvijeće su položile delegacije Skupštine opštine Srebrenica, Boračke i Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila ove opštine.
Za ovaj zločin, kao ni za ostale zločine nad Srbima srebreničkog kraja, još niko nije odgovorao.
Muslimanski vojnici iz Srebrenice napali su Brežane u ranu zoru 30. juna 1992. godine i pobili civile na njihovim ognjištima.
Predsjednik srebreničke Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Branislav Vasiljević rekao je da se u Brežanima desio stravičan zločin nad srpskim narodom, te da je bolno što za to niko nije odgovarao.
“Ovo je jedan u nizu zločina počinjenih nad Srbima ovog kraja koji je prošao bez kazne”, naglasio je Vasiljević.
On kaže da se neće odustati od borbe za istinu i pravdu i da će sudovi u BiH morati da prihvate činjenicu da je na području Srebrenice stradao i srpski narod, a ne samo bošnjački.
Vasiljević ističe da različiti aršini i neravnopravan odnos Tužilaštva i Suda BiH prema žrtvama unose nepovjerenje u institucije BiH, pogoršavaju međunacionalne odnose i sprečavaju iznošenje istine o ratnim zbivanjima i srpskim stradanjima.
“Bez toga nema pomirenja i povjerenja među narodima”, kaže Vasiljević.
On navodi da su muslimanski vojnici ubijali sve što su stigli – žene, djecu i starce s ciljem da protjeraju srpsko stanovništvo sa ovog područja i etnički očiste opštinu Srebrenica.
“Haški tribunal i pravosuđe BiH, koji su očito formirani da samo sude Srbima, moraće da počnu da procesuiraju i počinioce zločina u Brežanima i drugim srpskim selima oko Srebrenice i Bratunca”, kaže Vasiljević.
On ističe da se zna ko su žrtve, kada su i kako ubijene, te ko su počinioci zločina.
“Na Tužilštvu BiH je da to dokumentuje i podigne optužnicu, te da nađe dokaze ukoliko ih eventualno nema dovoljno, a ne da procjenjuje da nema dovoljno dokaza za podizanje optužnica, što je sramota pravosuđa i neviđeno licemjerstvo”, rekao je Vasiljević.
Mještanin Brežana Obradin Balčaković prisjetio se kako je prije 25 godine teško ranjenog brata Živorada pet sati vukao kroz šumu da bi ga spasao od smrti.
“Bilo je strašno. Pucalo je sa svih strana. Od pucnjave, urlika, vikanja, galame i lupanja raznim predmetima stvorila se nesnošljiva buka. Upadali su u kuće i klali, ubijali ili palili žive ljude u kućama”, prisjeća se Balčaković.
On kaže da su muslimanski vojnici neke mještane Brežana uhvatili i odveli žive, te da se oni još vode kao nestali.
“To je slučaj sa mojim djedom Stankom Miloševićem i gluvonijemim Gostanom i Krstinom Lazić. Uprkos svim naporima i traženju, nikada nisu otkriveni njihovi posmertni ostaci, niti je ko odgovarao za zločin u ovom i ostalim srpskim selima u srebreničkoj opštini”, ističe Balčaković.
On ukazuje da to unosi dodatni revolt, sumnju i nepovjerenje u institucije BiH i onemogućava proces međunacionalnog pomirenja i stvaranja povjerenja.
Mileva Rankić preživjela je napad na Brežane, ali je tog dana ostala bez sinova – dvadesetogodišnjeg Miroslava i dvije godine starijeg Dragoslava, kao i muža Milisava.
Mileva je izgubila vjeru u pravosuđe i očekuje da će one koji su joj ubili supruga i sinove na kućnom pragu stići Božija pravda umjesto zemaljske nepravde.
“Godine prolaze, a niko ne reaguje i niko ne odgovara za ubijenu moju i nevinu djecu mnogih Srpkinja”, priča Rankićeva.
Preživjeli ovog masakra pričaju da su muslimanske snage najprije opkolile selo i počele da pucaju, a potom su ubile sve koje su stigli.
Pod okriljem noći i jutarnje magle, te zahvaljujući poznavanju terena neki mještani su uspjeli da pobjegnu u okolne šumarke ili da se sakriju u selu i nekim šikarama.
Tako sakriveni gledali su svirepa ubistva nedužnog stanovništva, kao i mučenje, masakriranje i spaljivanje zarobljenih, koji su umirali u najvećim mukama.
Najstarija žrtva tog masakra bio je 88-godišnji Stanko Milošević, a najmlađa 15-godišnji Ljubomir Јosipović. Među ubijenima bilo je i pet žena.
Selo Brežani, kao i ostala sela u Podrinju u koja su upale muslimanske snage, u potpunosti je opljačkano i spaljeno, a više od polovine kuća još nije obnovljeno.
U Brežanima danas živi svega pedesetak stanovnika, dok ih je prije rata bilo deset puta više.
RTRS