Na Gradskom mostu okupio se veliki broj protjeranih Sanjana.
U očima sanskih Srba i danas su žive slike užasa iz 10. oktobra 1995. godine. Stojanka Radosavljević izgubila je muža, a ona se sa sinom u koloni izbjeglica uputila ka Prijedoru.
– Nismo mogli u Sanski Most, pa smo išli preko Tramošnje, na Stari Majdan tako da smo noću najviše putovali. Sve su djeca vozila, ljudi su bili na ratištu. Užas. – priča Stojanka.
Muslimanska vojska, uz pomoć snaga NATO pakta, osvojila je 13 opština pod kontrolom Republike Srpske, i iz njih protjerala srpsko stanovništvo. Sanski Most bio je posljednji među njima.
– Danas obilježavamo egzodus građana Sanskog Mosta, ali isto tako obilježavamo dan kada je nastala intenzivna odbrana Prijedora – rekao je Draško Vujić, bivši komandant Trećeg bataljona 43. motorizovane brigade Vojske Republike Srpske.
Simboličnim spuštanjem vijenaca i cvijeća u Sanu, sanski Srbi su se prisjetili dana kada su zauvijek napustili vjekovna ognjišta. Mnogi od njih, utočište su pronašli u Prijedoru.
– Nakon egzodusa našeg naroda tokom proteklog rata, Prijedor se našao na usluzi kao jedan korespondentan faktor u zbrinjavanju svih problema i svih ljudi koji su izbjegli sa tih pristora – napomenuo je Aleksandar Miljuš, zamjenik gradonačelnika Prijedora.
Za progon Srba iz Sanskog Mosta i zločine koji su se desili u oktobru 1995. do danas niko nije odgovarao.
– Mi danas obilježavamo egzosus, da se zna da su Srbi izlazili iz svojih mjesta. Nekada je u Sanskom Mostu živjelo 27 hiljada Srba, a danas ih je 1.300 – poručila je Zdravka Karlica, predsjednica Organizacije porodica poginulih i zarobljenih boraca i nestalih civila Prijedor.
Pripadnici tzv. Armije BiH na području Sanskog Mosta porušili su i zapalili više od dvije hiljade stambenih objekata. Srbi povratnici u Sanski Most i danas žive u selima bez struje, vode i elementarnih uslova za život.
Izvor: RTRS