Koliko god se trudila da im oprostim, ne mogu. Smrt nedužne djece se nikom ne prašta.
To je iz Banjaluke poručila Željka Tubić, u ime majki 12 banjalučkih beba koje su 1992. umrle na Kliničkom centru jer Savjet bezbjednosti UN nije dozvolio da ima avionom iz Srbije bude dopremljen kiseonik. To je bio motiv da Vojska Republike Srpske krene u proboj „koridora života“ odnosno kopneno spajanje istočnog i zapadnog dijela Srpske.
-Danas obilježavamo 26 godina od smrti naših zvjezdica, 12 heroja. Bile su tako male i bespomoćne, ali su ipak ugradile svoje živote u temelje Republike Srpske. Kad smo ih rodile, nismo znale da su naša djeca unaprijed osuđena na smrt. Naše zvjezdiće se uvijek biti u našim srcima. Da se ovo više nikada nikom ne ponovi – poručila je Tubićeva.
Foto: Siniša Pašalić
Predsjednik Srpske Milorad Dodik izjavio je da ne postoji mogućnost opravdanja za nečovještvo „koje su učinili oni koji su mogli da budu ljudi, ali su odlučili da to ne budu“.
-Odlučili su zato što smatraju da smo mi na ovim prostorima manje vrijedni, nedostojni i da prema nama treba samo primjeniti kaznu. Nepovjerenje traje i danas i ono u suštini ne mijenja svoj karakter. Čovjek se rodi, krene na put, da bi obilježio vrijeme i život, da skrene pažnju za svoje postojanje. Bebe umrle tek nekoliko dana ili sedmica nakon svog rođenja, na svom životnom putu su obilježile vrijeme i događaje i otišle trajno u istoriju pokazujući upravo ono što ne treba savremenoj civilizaciji, a to je nečovještvo – poručio je Dodik u emotivnom govoru.
On je istakao da su moćnici tog vremena, čineći ovaj zločin, „krenuli u spiralu mnogih zločina koji su se desili tih godina, a i danas se dešavaju“.
-Matrica je skoro ista. I danas negdje u svijetu djeca tek rođena ili ona malo veća stradaju samo zato što se na globalnom novou uvijek iznova vode bitke, na nivou principa, a bebe, naše bebe ovdje, vodile su svoje životne bitke. Pokojni patrijarh Pavle je rekao da kada umre dijete, umre čitav svijet. Koliko je svjetova umrlo samo ovdje i da li je moguće obnoviti svijet i povjerenje? Da li je moguće opraštati u uslovima kada ne možete da nađete nijedan razlog da to učinite – upitao se Dodik.
On je naglasio da je RS mora više pažnje da posveti obilježavanju ovog dana „jer je on univerzalni primjer nečovještva i zločina“. Poručio je da mladi kroz školstvo više treba da uče o tome šta se desilo u Banjaluci 1992. Osvrnuo se i na poprilično mali broj Banjalučlana koji je prisustvovao obilježavanju godišnjice smrti prve od 12 beba.
Foto: Siniša Pašalić/RAS Srbija
-Moramo da nekako učinimo da ovi koji šetaju i prolaze, kao da se ovde ništa ne dešava, da bar osjećaju dio srama zašto ne stanu, kada su se već našli tu. Ne želim nikoga da kritikujem, ali me boli da je više ljudi u baštama oko nas, nego što se nas okupilo ovde. Zar ne možemo da se zaustavimo jedan trenutak, jedan čas? Zat je potrebno više od činjenica da je stradalo 12 beba? Zar to ne osjećamo kao događaj ovog grada, da to pripada svima nama, zar ne možemo da budemo solidarni ovih 15, 20 ili bar deset minuta – upitao je Dodik.
Naglasio je da je najteže majkama, ali da je danas čuo rečenicu koja mora da bude rečenica nade, a to je da se nesnošljiv bol i tuga pretvaraju u ponos.
-I ova generacija i mi ovde moramo da imamo ponos zbog ovog dana, ponos koji je nađen u činjenici da je stradanje bilo bezumno, da se na stradanje mora ukazivati. Ne želim sa mnogo papetike da završim ovo, ali u svakom slučaju mislim da je potrebno naše okupljanje i neprihvatanje načina na koji je svijet reagovao. I danas smo svjedoci da SB UN nije promijenio svoju matricu osude RS i srpskog naroda. Samo prije nekoliko godina trebalo je da svjedočimo činjenici da je Britanija pokrenula zahtjev da se Srbi proglase genocidnim narodom prošlog vijeka i samo zahvaljujući vetu Rusa to nije urađeno – zaključio je Dodik.
Vijence na spomenik bebama položilo je republičko rukovodstvo i predstavnici brojnih organizacija žrtava proisteklih iz proteklog rata.
Srpskainfo