U Kozarskoj Dubici obilježeno je 27 godina od odbrane zapadnih granica Republike Srpske od hrvatske agresije.
U porti Spomen-hrama Svete Petke služena je liturgija, a kod spomen-krsta položeni vijenci i cvijeće za poginule srpske borce i civile.
Braneći svoja ognjišta i zemlju od dosta nadmoćnijeg neprijatelja, srpski borci učinili su mnogo, a naša dužnost je da ih pamtimo i o njihovoj hrabrosti pričamo generacijama koje dolaze, poručeno je sa skupa.
U jutarnjim časovima 18. sepembra 1995. godine hrvatska vojska počela je silovit, sinhronizovan napad na Novi Grad, Kostajnicu i Kozarsku Dubicu. Cilj je bio zauzimanje Prijedora i napredovanje ka Banjaluci.
Samo na Kozarku Dubicu, iz koje stanovništvo nije bilo iseljeno, palo je više od 3.000 granata. Užasnih slika nakon upada hrvatskih snaga u grad i danas se sjeća Ljiljana Mirnić.
– Klali su, ubijali, pucali, narod je go bježao kroz živicu kod tekstilne fabrike. Kod moje kućice, koja je bila srušena, bilo je mnogo mrtvih – priča Mirnićeva.
Na braniku otadžbine, ispred brojčano jačeg i tehnički opremljenijeg neprijatelja, našli su se samo dijelovi nekoliko brigada Vojske Republike Srpske i pet radničkih bataljona, bez gotovo ikakvog borbenog iskustva. Ipak, želja i volja da se sačuva stanovništvo i odbrane vjekovna ognjišta pokazala se kao presudna. Hrvatskoj vojsci nanesen je težak poraz, kako su sami priznali, najteži u prethodnom ratu.
– U našim kućama, domovima bile su naše porodice, naša djeca. Mi smo se ovdje zarekli – do posljednjeg, dok možemo pucati i dok smo živi, neće proći – kaže Branko Pralica, nekadašnji komandir Interventnog voda i zamjenik komenadira Policijske stanice Kozarska Dubica.
General Vojske Republike Srpske i učesnik odbrane zapadnih granica Srpske Momir Zec rekao je da su borci, komanda i jednice na prostoru od Novog Grada do Gradiške bili odlučni da se odbrane.
– Druge linije nije bilo. Da je ovo palo, pitanje je da li bi bilo Dejtona i kako bi izgleda Republika Srpska. Mi smo imali niz borbi i operacija u Odbrambeno-otadžbinskom ratu, ali mogli smo imati popravni. Ovdje nije bilo popravnog, ovo su bile završne operacije koje su dogovorili Franjo Tuđman i Alija Izetbegović, uz, kako oni kažu, dopuštenje zapadne administracije – podsjetio je general Zec.
Ministarka za rad i boračka pitanja Srbije Darija Kisić podsjetila je da su srpski narod i vojska u septembru 1995. godine branili svoju teritoriju, porodice i ognjište. I baš zbog toga, dodala je, pružen je herojski otpor i ostvarena slavna pobjeda.
– Zahvaljujući njima, Republike Srpska danas ima svoj put, put prosperiteta i put bolje budućnosti. Na taj put idemo zajedno, nastavljamo zajedno da radimo i gradimo – poručila je Kisićeva.
Ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Duško Milunović poručio je da je ovo jedna od najvećih pobjeda Vojske Republike Srpske u prethodnom ratu, bez koje granice Srpske ne bi imale današnji izgled.
– Svako ko je mogao da se kreće i nosi pušku ustao je i pružio otpor i rezultat toga je bila velika pobjeda, očuvana naša teritorija, zemlja i Republika Srpska – istakao je Milunović.
U agresiji hrvatske vojske na zapadnokrajiške opštine Republike Srpske stradalo je 56 civila i 51 vojnik Vojske Republike Srpske.
Kozarska Dubica, Kostajnica i Novi Grad pretrpjeli su velika razaranja. Zbog toga je protiv Hrvatske podnesena tužba.
Do danas, za ove zločine i uništavanja, niko nije odgovarao.
RTRS