Žene žrtve rata suočavaju se sa raznim problemima, a jedan od njih je i zapošljavanje, međutim zahvaljujući Udruženju žena žrtava rata RS ova kategorija ostvarila je veliki pomak, te bi do kraja prvog kvartala sljedeće godine trebalo da ima svoj status zakonom.
Božica Živković-Rajilić, predsjednica Udruženja žena žrtava rata RS, kaže da nisu bile prepoznate u BiH skoro dvije decenije, te da je kompletno društvo ovu grupu žena stavilo van svih društvenih događanja.
Ona kaže da su u FBiH žene žrtve rata prepoznatljive u svojim lokalnim jedinicama, entitetu, državi i da su se izborile za međunarodno priznanje.
“Krivac je politika jer nije pomogla i našu stranu, imamo i mi šta reći. Promjena je uslijedila od 2013. godine kad se oformilo Udruženje žrtava rata RS, koje je u kratkom roku dobilo status od javnog interesa. Tad nam je omogućena podrška institucija da iznesemo istinu”, rekla je Živković-Rajilićeva.
Ona kaže da su podnijeli zahtjev za zakon o žrtvama ratne torture, a da je Vlada RS 21. decembra prethodne godine dala saglasnost da zakon ide u skupštinsku proceduru.
Objasnila je da će ovim zakonom sve žene žrtve rata moći ostvariti svoja prava, bez medicinskih nalaza, uz svjedočenje, dokumentaciju i komisiju.
“Oštećenost organizma i maltretiranja biće kategorisana u tri kategorije i imaće mjesečna primanja u zavisnosti od oštećenja. Prva kategorija imaće skoro 300 KM, druga oko 170 KM i treća oko 130 KM”, rekla je Živković-Rajilićeva.
Dodala je da će žene žrtve rata imati pravo na banjsku rehabilitaciju, psihološke radionice i biće oslobođene plaćanja participacije.
Ističe da je u Udruženju 99 odsto žena nezaposleno, da je sada već kasno za zapošljavanje jer je veliki broj njih u trećoj fazi života, te im je sada najpotrebnije da dođu do lijeka kako bi sebi olakšale bolove, starost i muke.
“Pomak bi se mogao ostvariti kod članica srednje dobi samozapošljavanjem preko Udruženja, da se organizuju obuke za rad. Žene žrtve rata imaće pravo da konkurišu na grantove nadležnog ministarstva, preko Udruženja, da bi dobile sredstva za rad, što je za nas veliki pomak”, kaže Živković-Rajilićeva.
Dodaje da su diskriminisane i od političara koji su ih koristili za političke poene, te suda i malih kazni za počinitelje silovanja i (ne)štićenja svjedoka.
Da su pored žena žrtava rata diskriminisane i žene sa invaliditetom kaže Nada Golubović, predsjednica Upravnog odbora Fondacije “Udružene žene”.
“Trebalo bi im pomoći u njihovom zapošljavanju. Diskriminisane su i žene koje su žrtve nasilja bilo u ratu ili miru, jer u zakonu nisu izdvojene kao posebna kategorija koja bi trebalo da dobije zaposlenje”, rekla je Golubovićeva.
Ona kaže da diskriminacija postoji i u radnim pravima.
Gorica Ivić, projekt koordinatorica Fondacije “Udružene žene”, kaže da su u proteklom periodu održale devet tribina o diskriminaciji žena s invaliditetom, diskriminaciji u imovinsko-pravnim oblastima, oblasti rada i zapošljavanja, diskriminaciji trudnica, porodilja i u drugim oblastima.
“Jedan od ciljeva je promocija Zakona o zabrani diskriminacije koji je usvojen 2009. godine, a riječ je o relativno mladom zakonu koji još nije stupio u praksu kako bi to trebalo da bude. Ugroženi se slabo koriste ovim mehanizmom zaštite i sve žene koje misle da su diskriminisane mogu da potraže besplatnu pravnu pomoć u našoj fondaciji”, rekla je Ivićeva.
(Nezavisne)