Mjesec novembar obilježilo je više događaja, koji se prate uglavnom tabloidno i dnevnopolitički. Udruženje novinara Republike Srpske (UNRS) ima želju javno se dotaći nekih od njih, u malo ozbiljnijem tonu. Namjerno sa sviješću da je prošlo vrijeme i da ti događaji padaju u zaborav. To je najbolji pokazatelj da će se opet ponoviti, u još gorem obliku. Upravo to želimo da spriječimo.
Zahvaljujemo se svim kolegama koji su do sada, a koji će i u budućnosti svojim uticajem u mediju u gdje rade, pomoći izgradnji svijesti i društvenih mehanizama, da se nemile scene u javnom prostoru nikako, ili što manje ponavljaju. Objavom ovog našeg obraćanja, ili njegovog dijela, složićete se sa nama, da neke stvari ne bi trebale tek tako pasti u zaborav, jer ih zamjenjuje novi skandal ili senzacija.
Mediji nisu krivi za samoubistvo u Banjoj Luci
Medijska scena Republike Srpske, a posebno Banje Luke, ispratila je prvo vijesti i viralni snimak ženske osobe koja urinira ispred automobila na cesti kod ulaza za osoblje Narodnog pozorišta Republike Srpske. Zatim je ispraćena i vijest o samoubistvu iste te osobe.
U slučaju nesretno stradale gospođe, stav UNRS je da ozbiljni, nesenzacionalistički mediji, uglavnom nisu ni prenijeli vijest da se incident uopšte desio. To nije bila vijest bitnijeg društvenog značaja, čak ni do nivoa rubrike Crna hronika. Tragedija koja je uslijedila i o kojoj se zaista pisalo na stranicama Crne hronike, ukoliko je imala veze sa neželjenom javnom pažnjom, a koju je izazvao postupak nesrećno stradale osobe u javnom prostoru, u ovom slučaju potpada na teret društvenih mreža, odnosno njihovih korisnika.
Većina kolega, a među članstvom UNRS u potpunosti, ovaj slučaj je u samim medijskim publikacijama ispratila profesionalno. Ponavljamo: Ovaj slučaj, u smislu moralnosti objave ovakvog videa ili vijesti o događaju, potpuno ide na teret društvenih mreža i onoga ko ga je načinio i/li prvi objavio. Mediji su u ovom slučaju bili pratioci tog fenomena, ne njegov inspirator ili raspirivač.
Protiv lažnog puritanizma i medijskog ograničavanja javnog prostora.
Stava smo da i oni mediji, koji su zbog neobičnosti prizora koji je izazvao veliku pažnju, te uređivačke politike koja se zasniva na što širem auditorijumu, odnosno broju pregleda na internetu, našli račun da objave vijest o tome, po važećim zakonima imaju svako pravo na to. Na prvom mjestu to je činjenica i to se desilo. Objaviti ili ne, to je već stvar uređivačke politike, a ne kršenja ili poštovanja zakona.
Ubrzo, na osnovu ovog nemilog slučaja, u javnom prostoru došlo je i do prijedloga da se pokrene krivični postupak, „zbog objave snimka lične sadržine“, a po novim zakonskim mjerama. Pri tome se aludiralo na slučaj osobe iz Laktaša, koja je takođe izvršila samoubistvo, nakon snimaka na internetu, napravljenih pri pokušaju da nađe zaposlenje na benzinskoj pumpi.
Stav UNRS je da u ovom slučaju to ne stoji. Događaj se desio na javnoj površini, pokrivenoj desetinama nadzornih kamera, bez ikakve interakcije snimatelja, pri čemu je izvršeno prekršajno djelo. Za javnu objavu takvog postupka, bez obzira iz kojeg on razloga preduzet od strane učinioca, onaj koji objavljuje ne treba imati saglasnost.
Mora se povući jasna granica šta je javni prostor! Onaj ko je načinio i pustio ovaj snimak u javnost, nije otuđio privatni snimak ili ga načinio u privatnom prostoru. Ograničavanje snimanja bilo kakvih pojava u javnom prostoru, ali i njihove publikacije, ne bi paralisalo samo rad medija, nego bi bio i direktan udar na slobodu govora i njegovog izražavanja u perspektivi.
Privatan poziv iz Kabineta predsjednika
UNRS sa posebnom pažnjom mora da se osvrne na slučaj novinarke Snježane Mitrović, koja je javno ustvrdila da je, nakon žučne konferencije za štampu, nazvao broj iz Kabineta predsjednika Republike Srpske. Prema riječima novinarke Mitrović, sekretarica ga je najavila, a ona je poznala predsjednikov glas u čovjeku koji je izvrijeđao.
UNRS smatra da je stvarni skandal što se ovim povodom nije oglasio, odmah pošto se zbio, Kabinet predsjednika Republike Srpske. To je bio dužan u najhitnijem roku učiniti, jer javnost ne bi nikako smjela biti uskraćena za objašnjenje.
Milorad Dodik, ukoliko su navodi koleginice tačni, u ophođenju sa građanima, a posebno novinarima, nije Milorad Dodik građanin, sa pravom na afekt i loš dan. On nastupa sa pozicije vlasti, odnosno on je predsjednik Republike Srpske, a ta funkcija po Ustavu mora oličavati jedinstvo svih, bez obzira glasali za njega na posljednjim izborima ili ne, i tu dužnost obavljati sa dostojanstvom.
Na osnovu ovog slučaja, pošto je javnost dovedena u ravan „riječ novinarke protiv ćutnje predsjednika“, a svjesni društva u kojem živimo, UNRS izdaje preporuku novinarskoj zajednici, da se kolege obezbijede odgovarajućim uređajima i/li aplikacijama za snimanje razgovora, te da ih, svjesni prirode svog posla, upotrebljavaju u slučaju kada očekuju prijeteće pozive, a obavezno pozive sa skrivenog ili nepoznatog broja. U slučaju da je tako postupljeno ovdje, mnogo toga bi bilo izvjesnije u kraćem roku.
UNRS će istrajati da se do kraja razjasni šta se desilo u ovom slučaju.
Zukan Helez – medijski terorista
Ono što je izgovorio Zukan Helez u javnom prostoru Dejtonske BiH, ne samo da je krivično djelo klevete, već je i izazivanje opšte opasnosti i straha širokih slojeva stanovništva. Kao takvo bi već odavno trebalo biti sankcionisano od strane Tužilaštva BiH ili nadležnih kantonalnih tužilaštava.
Tvrdnja da se u Republici Srpskoj nalaze kampovi za obuku terorista, a bez ikakvog dokaza, a tvrdeći to sa pozicije ministra odbrane Bosne i Hercegovine, tipičan je oblik medijskog terorizma i raspirivanja vjerske i nacionalne mržnje lažnim vijestima. Na osnovu onoga što radi i govori Zukan Helez, više zaslužio nešto anahroniju titulu – ministar rata. Prema ranijim izjavama ministra Heleza, jasno je da je ovo kontinuitet mržnje prema Srbima kao kolektivitetu, pri čemu se ne biraju sredstva.
Cilj nam je još jednom ukazati na agresivno medijsko praćenje prilika u Republici Srpskoj, sa izrazito negativističkim temama, ali i fabrikovanjem događaja, te otvorenim ratnohuškačkim porukama iz pravca Sarajeva. Nažalost, one prate u stopu ponašanje političara iz Federacije BiH. Činjenica je da političari iz Republike Srpske ne odlaze u Sarajevo da, mimo volje lokalnog stanovništva, proslavljaju praznike koji su tamo radni dan.
Takvim ponašanjem, odnosno provokacijama, u ovako složenoj i nestabilnoj državnoj zajednici, a posebno medija, fabrikuju se zapaljive, nacionalističke, revizionističke i ratnohuškačke teme. Na njih javna scena Republike Srpske uglavnom reaguje defanzivno, nekoherentno i bez svijesti da se većina ovih tema neprestano kandiduje iz Federacije BiH, sa sve glasnijim podtekstom da je mirovni sporazum beznačajan.
Aktivizam, laži i videonadzor
Nezavisne novine iz Banje Luke, odnosno nekoliko medija iz Federacije BiH, što je UNRS manje bitno, objavili su svjedočenje izvjesne Jovane Kisin Zagajac, koje se već sutradan ispostavilo kao gotovo potpuno lažno. Posebno nije istinito njeno „objašnjenje mogućeg motiva napada“. Ono što je zabrinjavajuće, jeste da u nekom mediju bude objavljena lažna vijest, koju taj medij kasnije uopšte ne demantuje i na odgovarajući način označi na svojoj ranijoj objavi.
Gospođa Kisin-Zagajac je dan ranije izjavila da je nepoznata muška osoba presrela čekajući je u haustoru, da je baš vidjela nju i pokazujući prstom prema njoj, prišla, vrijeđala, a zatim na izjavu da će biti pozvana policija, pokušala da joj zada udarac u predijelu glave, koji je ona pukim slučajem izbjegla.
Ništa od ovog, a posebno da je postojao pokušaj udarca, nije se ispostavilo kao tačno sutradan. Prilikom pregleda snimka nadzorne kamere iz ulice Veselina Masleše, potpuno je jasno da je gospođa Kisin-Zagajac događaj, ne samo predimenzionirala kao u sličnim slučajevima do sada, već je ovdje riječ o potpunoj neistini. To, naravno, dovodi u pitanje i druge neprovjerive stvari koje je do sada, a posebno koje će od sada izjavljivati pomenuta osoba.
UNRS zato apeluje na medijsku zajednicu, da bez obzira na svoja politička ili ideološka opredjeljenja, čuvaju čast novinarske profesije. Da ne dopuštaju, kao u ovom slučaju, da neko iznosi svoje neutemeljene političke stavove, interpretacije i doživljaje; tvrdeći da su napadnuti iz ideoloških razloga.
Sada, kada je jasno da se nikakav napad nije ni desio, UNRS apeluje na profesionalce u novinarskom poslu, da više ne prenose izjave Jovane Kisin Zagajac i sličnih osoba, za koje postoji nedvosmislen dokaz da su zloupotrijebili povjerenje medija i javnosti. Smatramo da bi nadležna tužilaštva trebalo da kvalifikuju djelo, kada neko izmislili napad i u sredstvima javnog informisanja mu da politički kontekst, koji on nema uopšte.
Članovi UNRS mogu imati svoje političke stavove, pa i javno ih izražavati u svojstvu simpatizera neke političke partije, ali mi smo prije svega novinari i u svom poslu zahtijevamo od sebe i drugih maksimalni profesionalizam. Ova medijska šizofrenija i nerealna slika o Republici Srpskoj, koja se fabrikuje iz centara moći van nje, po ko zna koji put pokazuje da novinari u Republici Srpskoj žive u sasvim drugačijim uslovima i imaju sasvim drugačiji pristup poslu, od agresivnog, neprofesionalnog i krajnje uvredljivog ponašanja novinarske zajednice u Federaciji BiH.
To je još jedan temeljan razlog za postojanje Udruženja novinara Republike Srpske, te pozivamo sve kolege koje nam se još uvijek nisu pridružile, a dijele naše vrijednosti, da nam se obrate i informišu o najlakšem načinu da se priključe našem radu.