Šestorica Moravaca, Mladen, Dejan, Danijel, Dragan, Dane i Zoran, svi iz Šarinaca kod Prnjavora ispisali su noviju istoriju malog fudbala u Puli. Starije generacije kojima pripadaju Dragan, Dane, Mladen i Zoran su prije četrdeset godina inicirali turnir na kojem su najviše puta pobjeđivali.
Ova okupljanja i susreti na terenu ili tribinama su, po tradiciji uvijek nudila više od igre. Zato prvih dana ove godine, na turniru koji je obilježio vrijedan jubilej od četrdeset godina, u konkurenciji 300 ekipa iz Hrvatske i regiona, opet su u pobjedničkom timu “Veruda” bila dvojica Moravaca, Dejan i Danijel. Počasni gost na finalnoj utakmici bio je Mladen Moravac koji je u Puli živio 11 godina ali se pred rat vratio u rodni kraj. Sada živi u Gradiški, gdje je penzionisan nakon dugodišnjeg rada u Vodoprivrednom preduzeću “Sava”.
Poziv iz Pule, gdje su mu domaćini, osim brojnih rođaka bili Puljanin Branko Bubić i Samir Tartić porijeklom iz Orahove kod Gradiške, Mladena Moravca je veoma obradovao. On se sjeća fudbalske čarolije koja ga je podstakla da se založi za organizaciju turnira. Davno je to bilo, veli, ali su sjećanja sasvim svježa.
-Fudbal smo voljeli više od svega. Naša tadašnja ekipa “Linija 4a” bila je superiorna na prvom i mnogim turnirima koji su se održavali svake godine u tadašnjoj sportskoj dvorani “Mladost” a sada “Mate Parlov”. Za to me vežu mnoge lijepe uspomene, sjećanja koja su sada probuđena i buknula u meni, kao vulkan – ispričao nam je Mladen Moravac, koji je sa sinom Vedranom putovao u Pulu. Mladenov dan, podsjeća ovaj fudbalski zanesenjak, počinje sportskim informacijama.
-Kada su me prijatelji iz Pule pozvali da dođem na turnir, nekoliko noći nisam mogao zaspati od uzbuđenja. Uporedio sam tu emociju sa pozivom na posao u Pulu, davnih godina, kada sam u Šarincima bio mladić koji je maštao o životnim iskušenjima, putovanjima daleko od kuće, odlasku u svijet – pripovijeda hroničar malih fudbalskih terena i velikih ideja u svetu sporta koji je na mnoge rođake prenio ljubav prema fudbalu.
Osim aktera pulskog turnira, Mladen nam se pohvalio i uspjesima poznatog fudbalera Aleksandra Prijovića, reprezentativca Srbije, čija majka Mirjana je Mladenova sestra. Pričom o fudbalu i uspomenama vraća nas u Istru.
-Svaki susret sa prijateljima koje godinama nisam vidio za mene je poseban doživljaj, neopisiv i čudesan. Dok smo gledali finale i penale, sa mnom su bili Samir i Branko, kao nekada.
Na trenutak sam povjerovao da smo u stvarnosti mladići, sportisti, fudbaleri i da ćemo već u narednoj rundi istrčati na teren a da je sve što se uistinu posle dešavalo samo sam i da ćemo se ubrzo probuditi – opisao nam je Mladen Moravac svoju fudbalsku i životnu priču koja mu je, u nesvakidašnjem svetlu, uljepšala početak ove godine.
Hrvatski mediji o pobjedničkoj ekipi
Sve o toj ekipi je sjajno. Mladi su to momci, gotovo svaki sa svojom posebnom pričom. Bruno Ćopić je rukometni golman i to kakava, među najboljima u državi a braća Moravac izgledaju kao da bi na veliku svjetsku silu krenuli, kada bi zatrebalo.
Tedi Husarić je veliki znalac a još više ekipi daje verbalno dok je njegov brat Elvir “začin” kojeg svi trebaju. Kada se tome još dodaju Siljan, Ramadani, Bilić i ostali, dobije se kvartovski tim iza kojeg su najvijači. To je poenta turnira, nju treba sačuvati, napisali su hrvatski mediji o pobjedničkoj ekipi “Veruda” opisujući svakoga pojedinca.
srpskainfo.com