Proteklih mjeseci u BiH i regionu pojavilo se više dokumenata u kojima se govori o promjenama granica na Balkanu, a najviše je u fokusu bila Bosna i Hercegovina.
Pojedini političari u BiH i regionu već pokreću političke kampanje zasnovane na ovim idejama, koje su uglavnom u neformalnom obliku non papera, a kroz koje pokušavaju ojačati svoju političku poziciju u biračkim tijelu i skrenuti pažnju s afera i teške ekonomske situacije.
Ovih dana pojavio se i papir koji je navodno napisao Milan Kučan, bivši predsjednik Slovenije, uz saglasnost i odobrenje premijera i predsjednika te zemlje, a kao datum se navodi februar 2011. godine. U njemu se govori o mogućnosti promjene granica u BiH i razdruživanju Srba, Hrvata i Bošnjaka. Istaknuto je da je dokument napisan za EU samit na temu BiH, iako te godine nije bio održavan samit na kojem bi tema bila BiH. Te godine, naime, EU je održala četiri samita, i to 25. marta, 21. jula, 29. septembra i 30. novembra, i ni na jednom nije tema bila BiH. O BiH je bilo riječi u Savjetu EU u martu, međutim tamo ne samo da nije bilo govora o promjenama granica, već je na prijedlog Ketrin Ešton, visoke predstavnice za spoljne poslove, donesena odluka o usvajanju mehanizma sankcija protiv političara koji bi ugrožavali teritorijalni integritet BiH i kršili Dejtonski sporazum.
Dobro upućene međunarodne diplomate s kojima smo kontaktirali, a čija su se predviđanja većim dijelom ostvarila u proteklom periodu, uvjeravaju nas da je tajmig za ove teme odabran povodom predstojećeg samita Amerike i Rusije, na kojem će se pokušati smiriti tenzije u Evropi. Ove diplomate vjeruju da se na Balkanu dižu vještačke tenzije ne da se izazovu sukobi ili bilo kakva promjena granica, već da se podigne ulog u predstojećim pregovorima, u kojima će se pokušati definisati novi odnosi između Istoka i Zapada u Evropi, a posebno kad je u pitanju Ukrajina i sudbina Krima.
Takođe, u medijima se ove ideje predlažu kao nove na način da se prvi put govori o promjenama granica, što nije tačno. “Nezavisne” su 2014. godine objavile pismo Sendija Bergera, u to vrijeme zamjenika savjetnika za nacionalnu bezbjednost američkog predsjednika, od 27. oktobra 1996. godine, u kojem je razmotrena mogućnost dozvoljavanja Republici Srpskoj da se pripoji Srbiji ako Bošnjaci ne uspiju da ubijede Srbe da treba da žive zajedno u istoj državi. U Klintonovoj biblioteci objavljen je i govor Bila Klintona iz novembra 1995. u kojem on jasno izražava skeptičnost u budućnost BiH.
“Nema garancije da će muslimani, Srbi i Hrvati ostati zajedno kao prijatelji, komšije i građani u zajedničkoj državi, ali zahvaljujući američkom liderstvu narod BiH ima priliku da o svojoj sudbini odlučuje u miru”, citiran je Klintonov govor.
Iako se mogućnost raspada BiH razmatrala odmah nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, uvijek se od toga odustajalo jer je svima bilo jasno šta bi to značilo u praksi za BiH i region.
Faris Kočan, slovenački analitičar i dobar poznavalac i slovenačne političke scene i zapadnog Balkana, takođe se slaže da su razlozi izlaska ovih non papera banalne prirode.
“Ako je tačno da je Janša distribuisao non paper o kojem govore mediji, razlog je njegova lična priroda. On voli sebe vidjeti kao bitnu osobu koja nešto odlučuje, ali propustio je da shvati da će ovo nanijeti veliku štetu Sloveniji, jer će je početi povezivati s idejama koje su protivne imidžu Slovenije, koja je u regionu uvijek željela biti viđena kao pozitivna sila”, rekao je Kočan za “Nezavisne novine”. Takođe je ukazao na činjenicu da ni Aleksandru Vučiću, predsjedniku Srbije, ne odgovaraju ovi non paperi, jer nanose štetu interesima Srbije.
(Dejan Šajinović/Nezavisne – Foto: N.N)