Mimoza (lat. Acacia dealbata) grmolika je biljka originalno potekla iz Azije. Njeno ime izvedeno je od grčkog “mimos”, što znači “oponašanje”, pa se zato može reći da oponaša život. Riječ je o izdržljivoj biljci koja može preživjeti niske temperature, ali zahtijeva puno sunca.
Mimoza je simbol Dana žena, biljka koja svojim jarkim bojama može učiniti svaki poseban vrt.
S obzirom na azijske korijene, vijekovima se koristila u tradicionalnoj kineskoj medicini. Kora je posebno poznata kao koristan tonik za čišćenje nekih dijelova tijela, kao što su srce i jetra. U majanskoj kulturi koristila se za liječenje opekotina i raznih povreda, a i danas postoje brojni pripravci od ove biljke koji se posebno koriste za liječenje kašlja, prehlade i upala.
Simbol žena
UDI (Unione Donne Italiane) 1946. godine izabrao je Mimozu kao simbol Međunarodnog dana ženskih prava, jer je to jedna od najljepših biljaka koja cvate krajem februara. Elegantna i jaka biljka, baš kao i sve žene. Rita Montanjana, Tereza Noće i Tereza Mate, koje su mimozu definisale kao “kolektivni” cvijet, zauzele su prvu liniju u pogledu izbora simbola Dana žena. Izbor, naravno, nije napravljen uzimajući samo u obzir estetsku ljepotu biljke i razdoblje cvatnje, već i zbog činjenice da je Acacia dealbata bila lako dostupna i jeftina u cvjećarima.
Vrste i uzgoj
Na području Balkana udomaćene su četiri vrste, od kojih je srebrna akacija (Acacia dealbata) najčešća. Česta je i Mimosa pudica ili sramežljiva mimoza, koja je ime dobila po tome što svoje listove skupi nakon što ih dodirnete. Od ovog svojstva potiče i čest izraz u narodu “osjetljiv si kao mimoza”.
Zimzelena je vrsta, sivo-zelenih grana, perastih listova i kod nas naraste 15-20 metara visine. Cvjetovi su žuti, skupljeni u cvatove koji zajedno čine grozdove, a pojavljuju se od januara do aprila. Iznimno opojan miris omiljen je mnogima, a vrlo je čest u kozmetičkoj industriji, posebno industriji parfema. U Evropi je najčešća u obalnom području Francuske.
U kontinentalnim područjima takođe je moguć njen uzgoj, u staklenicima ili zimskim vrtovima, pri optimalnoj temperaturi od oko osam stepeni. I u ovakvim uslovima će cvjetati, iako ne tako obilno kao u priobalju.
Osim što uspijeva u toplijim klimatskim uslovima, nužan je uslov silikatno i pjeskovito tlo. Na vapnenastim tlima raste slabije, manje cvjeta, a na listovima dolazi do izrazte žute boje.
Kako za uzgoj mimoza cvijet zahtijeva dublje i rastresito tlo, prije sadnje je tlo potrebno duboko prekopati uz dodavanje kiselog supstrata te veće količine organskih i mineralnih gnojiva, posebno fosfornih. Redovno zalijevanje izrazito je važno, pogotovo za mlade biljke.
Mimozu je najjednostavnije razmnožiti iz sjemena, no tako dobijene biljke manje su otporne na vanjske uslove, slabije cvjetaju i uopšteno su kraćeg životnog vijeka. Jednostavno je i razmnožavanje poludrvenastim reznicama ili margotiranjem.
Legenda
Nekada davno vladao je kralj koji je bio vrlo hrabar i lijep, visok i spretan, crne sjajne kose i kože, ali srca otvrdnulog u mnogobrojnim bitkama. Njegov cijeli narod bio je kao on – veliki okorjeli ratnici. Jednog dana, usljed još jedne bitke, kralj je bio ranjen. Kraljeva majka i sestra preuzele su na sebe njegu o njemu, međutim iako su ga jako voljele, nisu podržavale njegovu ženu Azar.
Mlada kraljica bila je sasvim drugačija od njih, bijele puti, plavih uvojaka, sitna, sramežljiva, ljubazna, glasa poput slavujevog pjeva… Izgledalo je kao da je došla iz nekog drugog svijeta.
Kraljeva majka i sestra bile su jako ljubomorne te su vrlo lukavo iskoristile kraljičinu sramežljivost i nisu joj dozvolile da stupi u suprugove odaje dok je tamo ranjen ležao. One su se brinule o njemu do njegovog ozdravljenja. Kraljica je bila očajna, jer je jako voljela supruga, ali njen nježan i sramežljiv karakter joj nije dozvolio da se usprotivi. Kada se napokon kralj oporavio želio je samo osvetu i da kazni suprugu koju je u bunilu dozivao i želio pokraj sebe, ali mu ponos nije dozvolio da je pozove. Na kraju se odrekao svoje žene i protjerao je nazad njenoj kući. Po nju je došao njen brat koji ju je nakon kratkog vremena ponovno oženio za nepoznatog princa.
Azar je isplakala suze zbog nesrećne ljubavi i zbog djece koju je morala napustiti. Potpuno slomljena nesrećom, nije se uspjela pobuniti već je teškog srca prihvatila svoju sudbinu. Poželjela je jedino da joj daju vjenčani veo kojim bi prekrila svoje lice dok, na putu u novi dom, prolazi kroz kraljevstvo gdje je ostavila svoje srce i djecu.
Željela je da je djeca ne prepoznaju, ali nije uspjela u tome. Njen novi muž, princ dobrog srca, poklonio joj je dugačak veo, ali njena djeca su je ipak prepoznala i počela je dozivati plačući. Tada je Azar zatražila da se zaustave na tren, kako bi mogla pozdraviti djecu. Opraštala se od djece, darujući svakom nešto za uspomenu, a iz daleka ju je gledao okrutni kralj koji je naredio da dovedu djecu njemu, jer moraju zaboraviti nedostojnu majku.
Azar je čula tvrdi glas bivšeg muža, kako još jednom određuje njenu sudbinu, ali nije smogla snage da se tome odupre. Srušila se na zemlju, dokrajčena nepravdom i velikim bolom, a prekrio ju je novi vjenčani veo, da je sakrije od znatiželjnih i okrutnih pogleda.
Kada je nakon nekog vremena došao princ, da je odvede sa sobom i da prožive zajedno dug i srećan život, ispod vela nije našao Azar, već grm rascvjetalih mimoza, duboko usađen u zemlju. Pustio je korijenje tako duboko da ga niko nije mogao iskorijeniti iz zemlje u kojoj je ostavio srce. Mali, žuti, mirišljavi cvjetovi su izrasli na mjestu gdje su se položile glavice mališana dok su se opraštali od majke. Nježnoj, dobroj, potčinjenoj i nesrećnoj Azar vrijeme je donijelo pravdu na čudan način: cvijet rođen njenom nesrećom žene su prihvatile kao simbol buđenja svijesti o volji i želji da same odlučuju o svojoj sudbini.
(Nezavisne – Foto: Arhiva)