“Kada u svojoj biografiji napišu da su radili u sali, intenzivnoj njezi, oni (poslodavci) njih prihvataju objeručke”, pojašnjava Živko Marković, predsjednik Saveza medicinskih sestara i tehničara RS, inače 35 godina zaposlen u bolnici, koju ne namjerava da napušta, iako se ova zdravstvena ustanova nalazi u teškoj situaciji.
Rad u salama je specifičan, kaže Marković, jer su potrebne godine edukacije da bi se dobio kvalitetan kadar, ali ekonomska situacija tjera njegove kolege da sve to napuste i zapute se u Njemačku i tamo za pristojnu platu rade sasvim nešto drugo, pa umjesto instrumentarki, babica ili anestetičara, postaju njegovatelji.
“Otišlo je do sada iz svih operacionih sala, hirurških i ginekoloških, šest instrumentarki, koje imaju radnog staža od 25 do 30 godina, iskusne, znači, žene koje su otišle zbog svoje egzistencije. Možda bi taj odlazak bio veći da sestre barataju jezikom, jer se traži poznavanje njemačkog”, navodi Marković.
Za boljim uslovima rada odlaze i zaposleni na Internom odjeljenju, ali i babice iz porodilišta, zbog čega su u bolnici bili prinuđeni da sa evidencije Zavoda za zapošljavanje prime babicu na tri mjeseca, kako bi “premostili” odlazak radnika na godišnje odmore i u penziju.
Za odlazak u inostranstvo spremaju se i radnici sa drugih odjeljenja, ali bilo je i slučajeva povratka, jer Uprava bolnice nije im dozvolila neplaćeno jednogodišnje odsustvo.
Zaposleni u ovoj zdravstvenoj ustanovi zadnju platu koju su primili bila je ona za maj, a kada bi na račune mogla stići junska, nije izvjesno zbog blokade računa od strane “Vodovoda”, kojem iz gradske kase na osnovu skupštinske odluke treba da bude prebačeno 380.000 KM, što još nije učinjeno.
“Ne očekujem više ništa, ali nadam se da će ljudi imati toliko obzira i da će na kraju ispuniti obećanje, da se skupštinska odluka ispoštuje, u protivnom mi više nećemo moći raditi taj posao za koji je bolnica osposobljena”, upozorio je dr Milorad Živković, v.d. direktora bolnice.