Banjaluka se, od rata na ovamo, iz godine u godinu razvijala i danas možemo reći da je na putu toga da postane moderan evropski grad. Kažem na putu, jer je još mnogo posla pred nama – posla koji se mora raditi planski, uz donošenje dugoročnih strateških dokumenata koji ne obuhvataju samo projekte već i definisane načine njihovog finansiranja, kao i efekata koje će njihova realizacija imati na dalji razvoj grada.
Tačno je da našem gradu nedostaju parkovi, kongresni centri i drugi sadržaji potrebni za dalji sportsko-kulturno-društveni razvoj, ali prije sve te nadgradnje – zadatak gradskih vlasti mora biti to da se u svim dijelovima grada omoguće osnovni uslovi za život.
Daleko bilo da želim reći da u proteklom mandatu nije urađeno ništa dobro ili opipljivo, ali je značajan broj suštinskih problema ostao zanemaren ili van fokusa nadležnih.
Pod tim prije svaga mislim na to sa u vijeku u kojem smo ne smijemo dopustiti da građani rubnih mjesnih zajednica nemaju riješena pitanja vodo i elektrosnabdijevanja i da su infrastrukturno odsječeni od ostatka grada, dok u urbanom dijelu milione KM ulažemo u parkove i šetališta.
U proteklom periodu velika sredstva uložena su u ta kozmetičko dotjerivanje grada kako bismo nosili epitet modernog i evropskog grada, a pitanje i projekat kolektora godinama stoji u ladici. Sistemi vodovoda i kanalizacije, kao i saobraćajna infrastruktura zastarjeli su i odavno ne odgovaraju potrebama grada sa ovim brojem stanovnika i dinamikom razvoja i, ukoliko planiramo da imamo zaista moderan i evropski grad – ovo pitanje mora biti u fokusu svakog izabranog zvaničnika u našem gradu.
Takođe, dobili smo šetališta i parkove, ali u našem gradu gledamo brojne oronule fasade i stolarije zgrada u kojima su liftovi nefunkionalni, a u kojima žive upravo naši najstariji sugrađani koji nose velike zasluge za razvoj našeg grada u nekim prošlim vremenima. Tim našim starima dugujemo dostojanstvenu starost i uslove da uživaju u njoj. I ne smatram ja da Grad ima budžetska sredstva za rekonstrukciju svega toga, ali toliko je međunarodnih projekata i fondova usmjerenih na energetsku efikasnost kroz koje smo riješili veliki dio ovih objekata. Nažalost, u proteklim godinama smo propustili ovu priliku, ali se nadam da ćemo tu grešku ispraviti u budućnosti.
Bez razvijene infrastrukture nemoguć je dalji privredni razvoj, koji, moramo biti iskreni, u našem gradu ne ide najboljom dinamikom. Od prijeratnog grada sa nekoliko privrednih giganata danas možemo na prste jedne ruke nabrojati kompanije koje zapošljavaju više stotina radnika.
Kao najveći grad u Srpskoj, koji je i univerzitetski centar, možemo i moramo mnogo više, ali nam zato trebaju obrazovani i odvažni ljudi na ključnim pozicijama, koji su spremni po strani ostaviti sujetu i sami zavrnuti rukave u pravcu razvoja.
Voditi grad i učestvovati u odlučivanju kada se radi o pitanjima od društvenog i opšteg značaja nije dječija igra u kojoj izlistate želje i obojite ih najljepšim bojama, već je ozbiljan posao u kojem svaka odluka ima i svoju težinu i rezultat, ali i posljedicu.
Zato nam treba znanje, mudrost i iskustvo – i nisu bitna imena i politička obilježja, već to da svako od onih ko bude izabran radi ono što zna – najbolje što zna.
Banjaluci treba infrastruktura koja može pratiti potrebe rastućeg broja stanovništva, trebaju joj ozbiljne studije na osnovu kojih će se izgraditi minimalno tri nova mosta, proširiti saobraćajnice i ozbiljna studija javnog prevoza. Treba nam studija o projektovanim potrebama predškolskih ustanova, programa za mlade bračne parove i mlade privrednike – sistem podsticaja koji će omogućiti mladima da rade u svom gradu i ovdje zasnivaju porodice. Treba nam ozbiljna studija o tome koje privredne grane u našem gradu imaju perspektivu kako bismo ih razvijali, ali i stvarali uslove za obrazovanje kadrova za ove sektore.
Trenutno nam takav pristup, nažalost, nedostaje, ali vjerujem da je došao momenat političkog sazrijevanja svih političkih aktera u našem gradu, jer svi zajedno postaju svjesni izgubljenog vremena i prilika.
I ne možemo reći da novca nema, jer je ovogodišnji budžet značajno veći nego što je to bio prije 7-8 godina, iako to dugujemo najviše inflaciji, a ne ekonomskom rastu. I ovakvo stanje moramo promijeniti obezbjeđivanjem uslova za privatne investicije, koje su izostale u proteklim godinama, zbog straha investitora u grad u kojem su u najavi stalne blokade zbog nesaradnje gradonačelnika i skupštine, lokalnih i republičkih vlasti i stalnih tenzija i negativne percepcije javnosti o svemu tome, a u čemu najviše ispaštaju nezaposleni građani.
To je slika koju naš grad ne zaslužuje i moramo je promijeniti. To je politika koju naši sugrađani ne zaslužuju – i moramo je promijeniti – za dobro svih nas.