Dok jedemo slatkiše, osjećamo se odlično i kao rezultat želimo još više, budući da dopamin uzrokuje i rast želje za slatkim.
Ovo je razlog zašto većina stručnjaka šećer smatra supstancom koja uzrokuje ovisnosti.
Ipak, da li šećer možemo svrstati u rang sa cigaretama, alkoholom ili kokainom?
Jedna od novijih studija, objavljena u žurnalu Plos One, pokazala je kako šećer može utjecati na naš mozak na isti način na koji to rade droge.
Ista studija sugeriše i kako načini osmišljeni za tretiranje ovisnosti o nikotinu, npr, mogu pomoći ljudima da se riješe i ovisnosti o slatišima.
Istraživači sa Queensland University of Technology u Brisbaneu, Australiji, testirali su ovu teoriju na štakorima dajući im zaslađenu vodu u periodu od četiri sedmice.
Štakori su nakon određenog vremena razvili toleranciju, što znači da im je trebala sve veća količina zaslađene vode kako bi ih zadovoljila (tolerancija je osnova ovisnosti na koju su se istraživači fokusirali).
Nakon što su se “navukli” na slatku vodu, istraživači su štakorima ubrizgali lijek po imenu “varenicline”, dizajniran da tretira ovisnost o nikotinu kod ljudi. Druga skupina štakora je ostavljena bez lijeka. Štakori kojima je ubrizgan lijek mogli su se lakše odvojiti od posudice s vodom nego oni koji nisu dobili lijek.
Pored toga, uspjeli su izgubiti na težini.
Rezultati ove studije pokazali su kako je ovisnost o šećeru vrlo slična drugim ovisnostima, te kako može biti zaustavljena na način kao i druge ovisnosti.
“Potrebno je još istraživanja, no došli smo do zaključka kako lijek koji je odobrila Agencija za sigurnost hrane može biti dio strategije za borbu protiv epidemije gojaznosti”, navodi se u studiji.