“Nezavisne” u posjeti Puli: Grad koji su pohodile vile

Tu je počeo smjeli podvig ljudskog duha. Ta mjesta na ruševinama starih građevina ne gledam nikad bez uzbuđenja.

To su mjesta s kojih su um čovjekov i njegova vještina zaplovili u novi, savršeniji i bogatiji svijet, u život višeg reda i viših potreba.

Svodu i luku na starim građevinama oči se raduju, jer u njima naslućuju pokušaj oslobođenja od vlasti prirodnih zakona i početak uspona i poleta, kojima ljudska nada produžuje smjelo kraj u nedogled, riječi su nobelovca Ive Andrića, kojima bi se mogao opisati prvi pogled na Pulu, glavni grad hrvatske Istarske županije, ali i na najprepoznatljiviju građevinu kojom se Puljani diče – Arenu.

Prema legendi, Istru, najveće poluostrvo u Jadranskom moru, koje gledano na geografskoj karti ima oblik srca u kojem je žila kucavica upravo Pula, nekada su nastanjivale i pohodile vile. Noću bi plesale šumskim proplancima i livadama, a znalo bi se dogoditi da se ukažu ponekom mještaninu, bez loših namjera – donosile su sreću.

U obilazak žile kucavice Istre najbolje je krenuti upravo od Arene, tako što ćete od pristaništa Ulicom Riva doći do Flavijevske ulice, kojom gospodari velelepna građevina u svoj svojoj raskoši.

A vile srećonoše bile su i graditeljke. I prema legendi, upravo one su sagradile pulsku Arenu. Jedne noći vukle su kamen s Učke (planina Istarskog poluostrva), te jedan po jedan slagale ukrug i tako je nastalo zdanje kojem se danas divimo.

Budući da su vile stvorenja noći, kada je prvi pijetao zakukurikao morale su prestati raditi da ih ljudi ne bi vidjeli, kazuju legende, i zato je Arena ostala nedovršena.

To se objašnjava činjenicom da nije natkrivena, a kamenje namijenjeno za taj završni poduhvat ostalo je razasuto širom Istre, od Učke do mora, na mjestima gdje su se vile zatekle u trenutku pijetlove jutarnje pjesme.

Zaista je lijepo slušati legende, ali fakta kažu da su Arenu Rimljani gradili između 100. i 200. godine nove ere, istovremeno s najvećom i najpoznatijom građevinom te vrste – Koloseumom u Rimu.

Pulska Arena danas je najveći i najsačuvaniji spomenik antičkog graditeljstva u Hrvatskoj. Upoređujući ga s više od 200 rimskih amfiteatara, plašt pulskog amfiteatra sa četiri stubišna tornja je najsačuvaniji i rijedak primjer jedinstvenih tehničkih i tehnoloških rješenja.

Po veličini zauzima šesto mjesto među rimskim amfiteatrima u svijetu, te je jedini čija su sva tri rimska arhitektonska reda u potpunosti očuvana. Pulski se amfiteatar stavlja rame uz rame Koloseumu u Rimu, Areni u Veroni, amfiteatrima u Pompejima, Nimu i Arlu u Francuskoj i El Džemu u Tunisu.

Arena se danas koristi za razne manifestacije – filmski festival, opersku sezenu, koncerte i može primiti oko 5.000 posjetilaca.

Iznenađujuće je da Arena kao neosporno kulturno blago Hrvatske, ali i svijeta, još nije na listi svjetske baštine UNESCO-a. Hrvatska je Arenu dva puta kandidovala za listu, a potom povlačila kandidaturu.

Nakon obilaska Arene, u mislima još sa Rimljanima koji su je gradili, dalje iz Flavijevske ulice Amfiteatraskom ulicom dolazite do gradskog parka – Titovog parka.

Titov park smješten uz samu Rivu, koja se proteže duž morske obale Pule. Negova je gradnja počela krajem četrdesetih godina, a potpuno je završen 1953. U prednjem dijelu uz obalu postavljen je 1957. godine spomenik palim borcima autora Vanje Radauša, a na suprotnoj strani parka postavljena je vjerna replika – maketa užeg središta Pule, koja je, pored Arene, česta polazna tačka turističkog razgledanja grada.

Samo pogled dalje od parka vidjećete ostatke pulskih gradskih zidina starih više od 2.000 godina.

Odbrambeni zid oko Pule počeli su podizati Rimljani tokom 1. vijeka prije nove ere, a okruživao je grad, koji je obuhvatao usko područje oko glavnog pulskog brežuljka – današnjeg Kaštela.

Na zidinama se nalazilo dvanaest vrata, od kojih je ostalo samo nekoliko sačuvanih – Dvojna vrata, Herkulova vrata te Slavoluk Sergijevaca ili Zlatna vrata. Tako ćete, iz Amfiteatarske ulice, od Titovog parka, doći do Ulice Carrarina i Dvojnih vrata.

Dvojna vrata dio su antičkog bedema i naziv su dobila zbog dva polukružna otvora koja su vodila u grad, a sagrađena su u periodu od 2. do 3. vijeka na ostacima starijih gradskih vrata.

Na lukovima su i danas vidljivi prorezi pomoću kojih su se vrata zatvarala i onemogućavala nepoželjnima ulaz u grad. Prolaskom kroz vrata, ispred kojih su pronađeni i ostaci dijelom rekonstruisanog osmougaonog mauzoleja iz 2. odnosno 3. vijeka, danas se uspinjemo do Arheološkog muzeja, Kaštela i Malog rimskog kazališta.

Dalje, istom ulicom dolazite do Herkulovih vrata, najstarijeg sačuvanog spomenika rimske arhitekture u Puli, izgrađenog sredinom 1. vijeka prije nove ere. Otvor ovih vrata širok je 3,60 metara, a visina prelazi četiri metra.

Okvir vrata izrađen je od pravilno klesanih kamenih blokova. Na središnjem čeonom bloku luka isklesana je u visokom reljefu bradata glava kovrdžave kose, a s lijeve strane uočava se toljaga – atribut mitskog heroja Herkula, koji je u rimsko vrijeme bio zaštitnik Pule.

Kada ste vidjeli i Herkulova vrta, Ulicom Giardini, koja zbog šetališta i brojnih kafića podsjeća na pješačku zonu u Ulici bana Milosavljevića u Banjaluci, od zgrade Gradske uprave do Narodnog pozorišta RS, poznatiju kao “parkić”, dolazite do Portarata trga, kojim dominiraju još jedna gradska vrta – Slavoluk Sergijevaca ili Zlatna vrata, koja su i prolaz u Ulicu Sergijevaca, odnosno u zidine starog grada kojima gospodari moćni Kaštel.

Slavoluk Sergijevaca postavljen je u spomen na tri člana porodice Sergija, posebno na Lucija Sergija Lepida, tribuna koji je služio u rimskoj legiji, koja je učestvovala u bici kod Akcijuma, pa se pretpostavlja da je slavoluk izgrađen između 29. i 27. godine prije nove ere. Sergije su bili uticajna porodica u koloniji, te su zadržali svoju moć vijekovima.

U spomenik su uklesana imena Lucija Sergija, Gaja Sergija i njihove sestre Salvije Postume Sergije, koja je platila izgradnju.

Tik do Zlatnih vrata vidjećete i Džejmsa Džojsa, odnosno njegovu statuu, kako odmara u bašti jednog kafića i posmatra turiste željne da sjednu baš za sto s njim.

Neobična je životna priča čovjeka i umjetnika u potrazi za zaposlenjem dovela Džojsa u Pulu, gdje je, stigavši iz Trsta, u oktobru 1904. do martovskih dana 1905. godine radio kao profesor engleskog jezika u Berlitzovoj školi, predavajući uglavnom austrougarskim časnicima u gradu brodogradilišta i arsenala, pomorskoj bazi austro-ugarske carsko-kraljevske monarhije.

Kada ste imali tu čast da sjedite sa Džojsom za stolom, predahnete uz kafu i sok (za dvije kafe i dvije koka-kole izdvojićete oko 20 KM), sumirate utiske o onom što ste do tada vidjeli, uputite se Ulicom Sergijevaca duboko u srce stare Pule.

Ulice i zdanja vratiće vas u vrijeme kada su moćni Rimljani gradili, ali i hodali ulicama današnjeg grada. Svaki prozor starog grada ispričaće vam neku svoju priču – ratnu, ljubavnu…

Hodeći ulicama popločanim istorijom, zavirite i u neku od brojnih suvenirnica – za magnete s motivom grada izdvojićete od tri do pet KM, a za malu snježnu kulgu 10 KM. Kada ste obavili i ovu dužnost, stižete i do Foruma, centralnog gradskog trga.

Osim što je u prošlosti bio religijski centar, Forum je služio i kao administrativno središte, o čemu svjedoči Gradska vijećnica izgrađena u 13. vijeku. I danas je Forum centar gradskih dešavanja.

Nekada su se na Forumu nalazila i tri hrama, ali do danas je sačuvan samo Augustov hram – posvećen boginji Romi i caru Avgustu. Funkcija hrama se mijenjala: završetkom antike osnovna je funkcija hrama prestala, te je korišten kao crkva, potom skladište žita, da bi početkom 19. vijeka u njemu bio smješten muzej kamenih spomenika. Godine 1944. strdao je u bombardovanju i gotovo potpuno uništen.

Rekonstrukcija je izvršena od 1945. do 1947. godine, a danas je u njemu manja izložba antičke skulpture od kamena i bronze.

Ulica Sergijevaca, u koju ste ušli kod Zlatnih vrata, završava upravo na Forumu, a samo par koraka dalje opet ste na Rivi, iz koje ste i krenuli u obilazak istarske ljepotice.

Tada možete uživati u pogledu na more, ali i panorami grada. A panoramom, neosporno, gospodari pulska Arena. I za kraj obilaska grada opet ćete joj se vratiti, da se, kako Andrić kaže, svodu i luku na starim građevinama oči raduju.

U smiraj dana, s prvim nagovještajem noći, vraćamo se i legendi o vilama srećonošama i graditeljkama koje su pohodile Pulu. A možda je i danas pohode.

Radno vrijeme Arene