Priča o privatizaciji “Kristala” predstavlja klasičnu privatizacionu priču u kojoj novopečeni vlasnici prvo unište osnovnu djelatnost preduzeća, radnike ostave bez posla i potom polako krčme milionsku imovinu preduzeća.
To preduzeće, koje je nekada imalo čak 460 zaposlenih, odavno se ne bavi osnovnim zanimanjem, nema zaposlenih staklara, a prihode koji završavaju u džepovima i na računima novih vlasnika i novopečenih biznismena ostvaruje od iznajmljivanja preostalog poslovnog prostora.
“Kristal” je privatizovan 2002. godine, a paket državnih akcija kupio je dugogodišnji direktor Stambene zadruge Banjaluka Mile Madžarić. Početna cijena 24,36 odsto akcija iznosila je 1.720.086 maraka, a Madžarić ih se dokopao za tri puta manji iznos, odnosno za 610.086 KM, od čega je položio 52.100 KM u gotovini, a preostalih 557.986 KM platio je starom deviznom štednjom, koja se na crnom tržištu kupovala za trećinu njene nominalne vrijednosti.
Kako su Madžarićeve akcije završile u vlasništvu laktaškog biznismena Budimira Stankovića praktično je nemoguće saznati, a prema zvaničnim podacima Banjalučke berze, najveći broj akcija poslije Stankovićeve firme “Dukat”, tačno 23,01 odsto, ima Jovo Stupar, potom Gordana Antešević 15,16 odsto, zatim Penzijski rezervni fond RS 8,1 odsto, Fond za restituciju četiri odsto i privatno preduzeće “Trio-trade” 3,6 odsto.
Ovo preduzeće gotovo deset godina nije postaklilo nijedan prozor, a od oko 120 zaposlenih, koliko je radilo u preduzeću prije privatizacije, ostala je svega nekolicina zaposlenih. U posljednjem revizorskom izvještaju o poslovanju ovog preduzeća, onom iz 2010. godine, navodi se da “Kristal” ima devet zaposlenih.
Banjalučka berza je u nekoliko navrata blokirala trgovanje akcijama “Kristala” zbog nedostavljanja finansijskih izvještaja. Posljednja odluka kojom je blokirano trgovanje akcijama ovog preduzeća, tačnije kojom je produžena odluka o blokadi, donesena je krajem maja ove godine. Kao i u većini ostalih privatizovanih preduzeća, imovina je na volšeban način završila u privatnom vlasništvu ili je opterećena hipotekom.
Najvredniji objekat “Kristala”, onaj u banjalučkom naselju Derviši, gdje je bilo sjedište ovog preduzeća, nekoliko puta je uknjižen kao založno pravo. Prvi put je to urađeno 11. jula 2007. godine u korist NLB Razvojne banke radi “obezbjeđenja novčanog potraživanja od Vojislava Janjoša po ugovoru o dugoročnom kreditu na rok od 120 mjeseci i u iznosu od 380.000 KM”. Vojislav Janjoš je u tom trenutku bio vlasnik 14,83 odsto akcija “Kristala”, a kasnije su njegove akcije prešle u ruke Gordane Antešević. Istoga dana kada i Janjoš, kredit u NLB Razvojnoj banci na isti rok od 120 mjeseci, ali u iznosu od 520.000 KM podigao je i Jovo Stupar, vlasnik 23 odsto akcija “Kristala”.
Ipak, 900.000 KM koje su podigli Janjoš i Stupar je ništa u odnosu na šest miliona KM koliko je Hypo Alpe Adria banka u februaru 2008. godine odobrila preduzeću “Dukat”. Garancija za sve nabrojane kredite je hipoteka na objekat “Kristala” u Dervišima. Ono što je posebno interesantno kada je riječ o pomenutom objektu je činjenica da je grad Banjaluka promijenio regulacioni plan i finansirao izgradnju mosta u njegovoj neposrednoj blizini. Ta gradska “investicija” poslužila je novim vlasnicima “Kristala”, konkretno Budimiru Stankoviću, da s kompanijom “Delta” 2008. godine sklopi ugovor o zakupu i iznajmi objekat pomenutoj kompaniji za njeno centralno skladište, a mjesečna kirija iznosila je nevjerovatnih 60.000 maraka.
Zora Šiniković, jedan u nizu razočaranih bivših radnika “Kristala”, kaže da ovo preduzeće predstavlja najbolji primjer nakaradne i po radnike pogubne privatizacije. Ona kaže da je zajedno s pokojnim mužem godinama radila u “Kristalu”, ističući da je prije rata ovo preduzeće zapošljavalo čak 460 radnika, dok je pred privatizaciju u njemu radilo 124 radnika.
“Niko ne zna kako je Mile Madžarić tačno kupio akcije ‘Kristala’, a cijela transakcija navodno je obavljena na nekakvoj licitaciji u Trebinju. Niko ne zna ni kako je kasnije Budimir Stanković postao većinski vlasnik, ali se zna da nijedan stari radnik ‘Kristala’ više ne radi u toj firmi. Ja sam firmu napustila 2001. godine, a moj muž, kao i većina ostalih radnika, proglašen je tehnološkim viškom i otpušten odmah poslije privatizacije, a većina su bili demobilisani borci. Radnici su imali veliki broj akcija ‘Kristala’, ali, koliko ja znam, niko od radnika, odnosno od malih akcionara, nikada nije pozvan na bilo kakvu Skupštinu akcionara, niti je imao bilo kakvu korist od akcija, jer nikada nikome nije isplaćen nijedan fening dividende. Naš objekat je kasnije izdat ‘Delti’ u zakup za navodno ogromnu kiriju, ali niko od bivših radnika nije vidio od toga nikakve vajde”, kaže Šinikovićeva.
Stambena zadruga
Stambena zadruga Banjaluka predstavlja jedan od najspecifičnijih primjera “pretvorbe” vlasništva poslije koje se ne zna ni ko pije, ni ko plaća. Ova ustanova nekada je imala nekoliko desetina zaposlenih da bi se poslije “statusnih promjena” taj broj sveo na svega troje zaposlenih od kojih je jedan dugogodišnji direktor Stambene zadruge Milorad Madžarić, koji je otac prvog kupca državnih akcija u “Kristalu” Mile Madžarića.
Milorad Madžarić objašnjava da ova ustanova nije privatizovana, jer nije nikada bila u državnom vlasništvu, pošto su njeni vlasnici bili zadrugari, odnosno njeni osnivači, među kojima su, pored brojnih pravnih i fizičkih lica, bili i nekadašnji radnici ove ustanove. On priznaje da sada u Zadruzi ima svega troje zaposlenih, ističući da su preostali radnici, odnosno zadrugari, izgubili interes za daljim učestvovanjem u radu Zadruge čim su dobili stanove koji su izgrađivani zajedničkim sredstvima.
“Mi smo imali određenu ulogu tokom privatizacije državnih stanova, jer smo izdavali potvrde o stanarskom pravu ljudima čije firme su svojevremeno preko Stambene zadruge kupovale stanove za svoje radnike. Stambena zadruga i dalje posluje i u saradnji sa drugim investitorima izgradimo oko desetak stanova godišnje”, kaže Madžarić.
Giganti nekad i sad
Poslovni portal “Capital.ba” i “Nezavisne novine” će serijom tekstova detaljno objasniti i podsjetiti kako su uništeni nekadašnji privredni giganti – banjalučka preduzeća koja su zapošljavala najveći broj radnika.
Čitajte u subotu
“Unis”: Do rata gigant, poslije rata – stečaj
Nezavisne novine