Suđenje “Ejupu Ganiću i drugima” optuženima za zločine u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu koje je bilo zakazano za danas odgođeno je iz nepoznatih razloga, a Ganićev advokat Lejla Čović rekla je da i njoj nije poznato koji su razlozi.
– Samo su nas iz Suda obavijestili da se ročište odgađa, ne navodeći razloge zbog čega – rekla je Čovićeva za Srnu.
Iz Suda BiH nisu odgovorili na pitanje Srne koji su razlozi za odgađanje ročišta.
Na prošlom ročištu održanom 19. jula, Veselko Tamaš, svjedok Tužilaštva BiH, ispričao je na suđenju za zločine nad pripadnicima ЈNA u Dobrovoljačkoj ulici 1992. godine da su iz kasarne “Viktor Bubanj” kao Vojna policija otišli nakon informacije o napadu na komandu na Bistriku i da je vidio ranjene kod Skenderije, kao i izgorjela vozila.
Tamaš je rekao da je bio na odsluženju vojnog roka u kasarni “Viktor Bubanj” i da je pripadao oklopnoj četi Vojne policije, te da je 2. maja 1992. bila uzbuna i da su krenuli sa pet borbenih vozila zbog informacija o napadu na Komandu na Bistriku.
On je ispričao da je bio u borbenom oklopnom vozilu u kojoj je bilo sedam članova posade, te da su preko veze čuli da su se dva vozila vratila u kasarnu, a da su na mostu kod Skenderije vidjeli ranjene pripadnike zagrebačke Vojne policije ЈNA.
– Stali smo da ih uvučemo…Pucali su na nas iz žbuna – naveo je Tamaš i dodao da su iz vozila uzvratili na vatru po naredbi komandira.
Ranjene su odvezli u bolnicu, a u nastavku puta su, kako je rekao, čuli da im se sprema zasjeda kod hotela “Evropa”, te su drugim putem došli do Komande, gdje su se rasporedili u odbranu, a potom povukli unutra.
On je dodao da je sljedećeg dana čuo da dolazi Unprofor da bi se izvukli iz Komande za Lukavicu.
Kada je kolona kretala, on je naveo da je njegov komandir rekao da se nešto “mulja”, te da je vozeći parkom obišao druga vozila došavši na čelo kolone.
– Stali smo odmah iza Kukanjca i Izetbegovića… Naišli smo na barikade. Neki u maskirnoj, beretke, bio je i Јovan Divjak, tu su bili raspoređeni – prisjetio se Tamaš i dodao da im je prišla dobro organizovana vojska, a da je jedan razvukao zolju, te su kod Divjaka intervenisali da ne puca.
Prema riječima svjedoka, vojnik je tri puta podizao i spuštao zolju.
Na sugestiju Lejle Čović, advokata Ejupa Ganića, da su se na Skenderiji već vodile borbe kada su se zaustavili, Tamaš je rekao da mu se činilo da je bila zasjeda.
– Vidjeli smo izgorjeli “pincgauer”. Bilo je više izgorjelih vozila iza tramvaja – rekao je svjedok.
Čovićeva ga je pitala zbog čega je u izjavi iz 1993. rekao da je prilikom zaustavljanja kolone vidio veliku masu naoružanih civila, a nije spominjao organizovanu vojsku, Tamaš je rekao da ne zna kako je izjavio ili je neko pogrešno napisao
– Bilo je i civila i vojnika – rekao je svjedok.
Sudiju Darka Samardžića je interesovalo ko im je naredio da krenu iz kasarne, na šta je svjedok rekao da je to mogao samo komandir, a na pitanje ko im je rekao da ponesu oružje istakao je da vojnik ne ostavlja pušku.
Za napad na kolonu, ubistva, ranjavanje i zlostavljanje pripadnika ЈNA i civila optuženi su Ejup Ganić, Zaim Backović, Hamid Bahto, Hasan Efendić, Fikret Muslimović, Јusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob, Ismet Dahić i Mahir Žiško, koji su obavljali visoke političke, vojne i policijske dužnosti.
Kada će biti nastavljeno suđenje nje poznato.
Izvor: Srna