Da li se, onome ko priznaje, pola prašta ili pola dodaje?
Biće da se dodaje, ali u imovinskim kartonima. Stranački uhljebi, pod palicom vlasti, toliko su se uhljebili, da ih je teško i pobrojati. Dvije godine su prošle otkako su predsjednik Republike Srpske i predsjednik Vlade Srpske pomenuli čuvene zaposlene u javnom sektoru koji ne dolaze na posao, a primaju platu.
Mjesec dana kasnije, 20 radnika je dobilo otkaz, a nakon dva mjeseca ova priča je poslata na egzotičnu destinaciju. U jednom pravcu. Na sve upite, koje su mediji, mjesecima kasnije, mahom slali na adresu Vlade Srpske, stizao je odgovor da je to posao koji se sprovodi u kontinuitetu.
Ako je suditi po situaciji u Šumama, čini se da im taj kontinuitet, i nije za pohvalu.
Za pohvalu nije ni rad Predstavništava Srpske u inostranstvu, što je, takođe, priznao premijer, ali, što, opet, nije spriječilo Vladu Srpske da im, po ko zna koji put, da “malo” više novca. Pa, možda nekad i prorade!
Ne zaboravimo v.d. direktore, kojih u Srpskoj ima na stotine i koji u tom statusu ostaju godinama. Prisjetimo se i zašto.
– Puno je lakše s njima raditi kad su v.d. nego kad se postave za direktore – pojasnio je, jednom prilikom, Višković.
Nalogodavci
A to što se zakon krši, nema veze. Jer, kako tada reče Višković, mijenjaćemo zakon.
I ne bi to bilo prvi put da se zakoni mijenjaju, prekrajaju, prilagođavaju, ignorišu. Tako su, za nepotizam, nezakonito bogaćenje i sve ostalo što ide pod ruku sa tim pošastima, kad dođe pet do 12, propisane smjene, a tek u rijetkim slučajevima, zatvorske kazne. Ako iko iza rešetaka i završi, to, obično, budu “lovokradice”, a ne njihovi nalogodavci.
Nema morala, nema odgovornosti, pa tako jedan predsjednik Republike, jedan predsjednik Vlade i jedan ministar mogu, s vremena na vrijeme, postati portparoli trulog nam sistema, jer će javnost, naviknuta na sve i svašta, i to prežvakati, a pravosuđe “utrpati” u prašnjavi arhiv.
Sjetimo se i, pomalo zaboravljenog, priznanja Andree Dorić. Kadar Socijalističke partije, jednog lijepog, sunčanog dana, u kameru televizije reče da se, uz podršku stranke, domogla dvije funkcije. Priznanje se, pred pravosudnim organima, pretvori u “lapsus lingue”, a Dorićeva nastavi da sjedi na dvije stolice.
– Da je ovo normalno društvo, kao što nije, građani bi, na prvim sljedećim izborima, kaznili takvo ponašanje. Ali, kod nas se to ne dešava decenijama. Političke stranke imaju stalno glasačko tijelo, stranačke vojnike, koji poslušno glasaju za njih. Ti ekscesi, poput priznanja o nepotizmu, stranačkom zapošljavanju i svim negativnim tendencijama koje su prouzrokovane zbog toga, nemaju nikakvu posljedicu po one iste koji su to priznali – ističe komunikolog Mladen Bubonjić.
Mi smo, dodaje, društvo bez odgovornosti i bez percepcije o nužnosti da se nešto promijeni.
– Bilo je nekad i nekih sudskih procesa, ali na kraju, u tim preduzećima u kojima se to dešavalo, nikakvih promjena nije bilo, možda se neka figura i promijeni, pa sve po starom. To je, nažalost, opšte mjesto naše svakodnevice – kaže on.
Zaključuje da političari nemaju dodira sa stvarnošću, ali ni sa odgovornošću.
– Nemaju straha od potencijalnih posljedica – kaže Bubonjić.
Dvije realnosti
Da političari žive neku svoju realnost smatra Aleksandar Žolja iz Helsinškog parlamenta građana Banjaluka.
– Javna je tajna da po preduzećima i ministarstvima postoji jako veliki broj ljudi koji ne rade ništa i ne dolaze na posao, a izvlače pare. Ali, nema više sramote, pa se i javno priča o tome. Prestrašno je da predsjednik traži od ljudi da počnu da dolaze na posao. Sve je to otišlo predaleko. U kakvom mi sistemu živimo kad ljudi za svoj nerad dobijaju naše novce koje mi uplaćujemo preko poreza i doprinosa, a zamislite šta bismo mi mogli s tim novcem da uradimo? Svako malo skupljamo novac za liječenje ljudi – kaže Žolja.
Zabrinjavajuće je, kaže, to što izostaje reakcija javnosti.
– Pomirili smo se s tim da to tako funkcioniše, to je postalo normalno. Ta normalnost mene brine, šta je sljedeće? Vidimo šta se dešava zbog neodgovorne vlasti i u Srbiji i u BiH, ljudi stradaju zbog propusta institucija! Imamo apsolutni nedostatak odgovornosti, jer nemamo kažnjivosti. Niko ne završi u zatvoru zbog nerada, zbog kršenja zakona, zbog nepotizma… To je jedna nova normalnost, gdje, prosto, odgovornost ne postoji – kategoričan je on.
Žolja kaže da postoji mogućnost da predsjednik Srpske i premijer ogole javne tajne u trenucima kada ih, vjerovatno u nedostatku sredstava, uhvati nervoza, jer nemaju čim da plate sve te ljude.
– Najslabija karika toga svega je pravosuđe, jer je pod političkim pritiskom. Imate niz krivičnih djela o kojima se stalno govori, ali nemaju epiloga. I zato, kao epilog dobijamo to da ljudi bježe odavde. Ljudi više neće da se bore, idu negdje drugdje gdje će imati bolje uslove za život. Na kraju, mislim da toliko ne odlaze zbog finansija, koliko zbog pravne nesigurnosti koja nas izjeda kao ljude i kao društvo – zaključio je Žolja.
Izvor: Srpskainfo/ Sanja Krasić Božić
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER