Iako se bliže praznični dani, za mnoge građane u BiH to ništa ne znači zbog sve tanjih novčanika i činjenice da prosječna plata ne pokriva ni pola mjesečne potrošačke korpe i da cijene skaču, pa kažu da škrtare na svemu, osim na osnovnoj hrani za djecu i na njihovom školovanju.
Dajana Verić, majka dvoje djece iz Banjaluke, smatra da, pored izdataka za hranu i komunalije, mnoge porodice imaju i kredite na leđima, pa je vrlo teško prosječnoj porodici da se izbori sa svim obavezama.
“U današnjem vremenu teško je sve postići i ispuniti zahtjeve koje nam savremeno doba nameće. Mnoge porodice, pored svih obaveza za kuću, imaju kredite, moraju plaćati stanarinu. Ljudi posežu za svim i svačim da bi sve to postigli. Iskreno, ni sama ne znam kako se sve to postigne. Valjda svako nađe neki način da preživi”, kaže Verićeva.
Jovan Radovanović, predsjednik Udruženja “4+”, koje okuplja višečlane porodice, komentarišući potrošačku korpu jedne porodice i rast cijena, kaže da danas mnogi oskudijevaju u svemu i svačemu.
“Struju nam isključuju, jer porodice nemaju ni za osnovne dažbine i svima je uglavnom prioritet prvo obezbijediti hranu djeci”, rekao je on.
Prema posljednjim podacima Agencije za statistiku BiH, u oktobru je na mjesečnom nivou zabilježen rast cijena za 0,6 odsto, a više cijene u odnosu na mjesec ranije bile su na odjelima obuće i odjeće (dva odsto) te za stanovanje i režije (5,6 odsto).
Sa minimalnim ili u mnogim slučajevima nikakvim primanjima, pravo je umijeće preživjeti, smatraju građani, a prema podacima Saveza sindikata RS, potrošačka korpa četvoročlane porodice u oktobru iznosila je 1.876,33 KM mjesečno, dok je prosječna plata bila 831 KM i pokrivala je 44,29 odsto korpe.
Oni koji rade u ugostiteljstvu ili u poslovanju sa nekretninama u RS mogli su pokriti tek od 28,94 do 34,16 odsto sindikalne potrošačke korpe, a najviše novca porodice su trošile za nabavku hrane – 690,41 KM.
Radovanović kaže kako se divi toj magiji koja drži porodicu, budući da je preko 60 odsto članova višečlanih porodica nezaposleno i nemaju nikakva primanja, a poneki žive od dječjeg dodatka, koji je minimalan.
Ističe da neki žive od bašte koju sami posiju, međutim, bez primanja, veoma je teško živjeti, gotovo nemoguće, ali ipak se životari.
Prema nedavno objavljenim podacima Zavoda za statistiku RS, koji je 2015. godine anketirao 2.607 građana o njihovim mjesečnim izdacima, ustanovljeno je da samo za hranu i piće mjesečno treba 410,55 KM.
Za ostale troškove, u koje spadaju odjeća, obuća, režije, stanarina, namještaj, zdravstvo, prevoz i dr., trebalo još 849,35 KM.
U Savezu sindikata RS smatraju da poslodavci radnicima u realnom sektoru treba što prije da povećaju plate, da se ne bi desilo da zbog emigracije ostanu bez stručne i radno sposobne radne snage koja ide u inostranstvo za boljim životom.
Slično je i u Federaciji BiH, gdje se mnogi građani suočavaju sa egzistencijalnom računicom.
Ismet Bajramović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH, ističe da su najbolji ekonomisti domaćice i domaćini koji se brinu o kući te da samo oni znaju kako žive.
“Mi u BiH imamo najnižu cijenu rada u odnosu na region i tražićemo povećanje te cijene, a pozvaćemo se i na ove troškove i na konvenciju 131/135, jer ovo je van pameti, pogotovo ako se uzme u obzir da veliki broj ljudi nema tu sreću da radi, a i onaj ko radi, ima platu oko 400 KM, što je suludo”, kaže Bajramović.
(Nezavisne)